Integracija Roma uz modne trendove

Otkako je Rumunjska 2007. pristupila Europskoj uniji naglo je porastao broj državljana te zemlje u mnogim zemljama EU-a. Prema evidenciji statističkog ureda Statista, oko 120 tisuća Rumunja živi samo u Njemačkoj.

Među njima je golem broj Roma koji su i inače suočeni sa siromaštvom i diskriminacijom. Njemačka nije zaboravila užasan zločin koji su nacisti počinili nad Romima. Ali koliko god da se službena politika trudila, mnogi i dalje njeguju predrasude i Rome povezuju s kriminalom tako da to nepovjerenje dodatno otežava integraciju.

Ali industrijski grad Duisburg na zapadu Njemačke je inicirao jedan projekt koji pomaže integraciji Roma u novu sredinu. Smještena pomalo postrani, na trećem katu Kulturbunkera u četvrti Bruckhausen je prava Aladinova pećina za rabljenu odjeću. Tu dolaze mnoge donacije koje se skupljaju kako bi se pomoglo tamošnjim Romima. U Duisburgu trenutno živi oko 11 tisuća pripadnika ove etničke skupine - većina upravo u toj četvrti.

Direktor ovog kulturnog i socijalnog centra u Bruckhausenu Michael Fröhling (na naslovnoj fotografiji sa suradnicama) je tek prije nekih šest mjeseci počeo skupljati odjeću za lokalne Rome. "Počeli smo tako da smo skupljali mali komplet odjeće za ljude koji su ovamo stigli s djecom i koji nisu imali ni kapute niti cipele za zimu. A tu su bili i roditelji koji su nas molili da im damo nekakvu odjeću za njihove bebe", objašnjava nam Michael.

Ali kako se već taj prvi pokušaj pretvorio u veliki uspjeh, tako je i čitav projekt izrastao u puni program integracije Roma. Sve se i dalje vrti oko ove "trgovine" odjećom, a Fröhlingu je pomoglo i iskustvo njegove kćerke koja je radila u Italiji u jednom "Free Shopu".

Doduše, tamo je koncept bio da ljudi razmjenjuju odjeću i donose onu koja im više ne treba. Ali u Duisburgu su tu ljudi koji nemaju što donijeti, tako je i koncept izmijenjen.

Mladima je odjeća važnija nego što mislimo

Sve u svemu, to je mjesto gdje se zadovoljne "mušterije" mogu obući od glave do pete, a da ih sve to ne košta niti centa. "Preuzeli smo tu talijansku ideju i stvorili malu trgovinu u kojoj je sve organizirano i složeno po veličini. Tu možete naći dobru, čistu odjeću i ljudi mogu biti zadovoljni. Sve je skoro kao kod prave kupovine", objašnjava nam Michael.

Isto tako, ovaj projekt zapravo usput pomaže i borbi protiv kriminala: "Tu su nam dolazile i djevojke koje su poslale sudske službe za maloljetnike. One su uhvaćene u krađi u trgovini jer nisu imale novca. A ovdje su mogle uzeti što žele i sjajno su se osjećale."

Voditelj ovog kulturnog i socijalnog centra u Bruckhausenu nas upozorava kako mladima nipošto nije svejedno što nose. Jer neke stvari se "moraju" imati ako želiš biti prihvaćen među vršnjacima: "Imamo mnoge mlade ljude koji dolaze ovdje po odjeću jednostavno zato jer žele izgledati modernije i jer osjećaju to nadmetanje s ostalim mladim ljudima. U toj dobi svi žele izgledati cool. Želimo im pomoći koliko možemo jer i oni trebaju imati iste šanse kao i drugi mladi ljudi."

Dok prelazimo pogledom po ovoj maloj trgovini, jasno nam je zašto se mladi Romi ovdje osjećaju dobrodošli. Jer tu mogu u miru prebirati po golemoj ponudi odjeće, bez obzira traže li nešto što bi bilo praktično ili nešto s čim mogu ići i u disco nedaleko od Kulturbunkera.

Prvo odjeća pa onda i zdravlje, škola...

Kao rezultat ove djelatnosti u "besplatnoj trgovini" Michael i njegovi suradnici uspijevaju doseljenicima pomoći i u drugim nevoljama koje ih muče. "Tu vidimo i druge probleme poput zdravstvene zaštite. Isto tako želimo biti sigurni da će njihova djeca pohađati škole tako da evidentiramo mališane koji bi zapravo trebali biti u školi", kaže Michael.

Tako se događa i da nešto od novca koji bude darovan za odjeću doseljenika završava na drugim mjestima, na primjer za školske potrepštine ili za plaćanje gradskog prijevoza ako obitelj mališana nema novca za to.

Michael Fröhling se svakako nada da će se ova inicijativa proširiti i na mnoge druge projekte integracije. Njegov Duisburg svakako čini što može, ali Michael smatra da se problemom integracije i siromaštva među doseljenicima svakako moraju pozabaviti čitava država i Europska unija. "Jer to je, naravno, problem koji je jednak diljem EU-a", smatra voditelj centra.

"Nadamo se da ćemo u budućnosti dobivati neka sredstva. Hoće li to biti iz lokalnog ili iz državnog proračuna, to ćemo još vidjeti. Ali ako ne uspijemo integrirati te ljude, onda ćemo u budućnosti biti suočeni s još većim izdacima", smatra Michael.

"Mnogo je bolje, zahvaljujući Michaelu"

Dok razgovaramo, stižu vreće s novom odjećom iz čitavog Duisburga. Odmah provjeravaju što je stiglo: "Uvijek dobro gledamo je li odjeća oprana i čitava. Ali ono što uvijek trebamo su donacije za bebe i odjeća za djecu", kaže nam Michael.

U "trgovini" mu pomaže i Dobrescu Gabriela. 27 joj je godina i već skoro pet godina živi u Njemačkoj: "Otkako sam došla, stanje se popravilo. Ali moj šef je pomogao da se to dogodi", kaže nam i sa smješkom klima prema Michaelu. Ova trgovina je i njoj postala važna već i zato da bi se razvili projekti integracije koje je potakao Michael: "Želim dovesti i svoju djecu u Njemačku. Tu ima toliko toga čega oni nemaju u Rumunjskoj."

Gabriela radi u ovom centru bez ikakve naknade, ali traži posao. "Želim biti prevoditeljica za rumunjski i njemački", kaže nam uvjerena da će jednoga dana pronaći pravo radno mjesto. Ali do tada ima mnogo posla i sa slaganjem odjeće koja je stigla za one kojima je potrebna.