INA traži od Srbije 200 milijuna eura

Inini su pravnici još su početkom devedesetih pokušali kod Trgovačkog suda u glavnom gradu Srbije pravno osporiti formiranje tvrtke koja je nastala jednostranom odlukom tadašnjih samoupravnih organa u Beogradu da se izdvoje iz matičnog poduzeća te da pod jednu kapu udruže sva nepokretna dobra u dotadašnjem vlasništvu Ine na tlu Srbije. Učinjeno je to mjesec dana nakon što je hrvatska država nacionalizirala naftnog diva i osnovala javno poduzeće. U sastav Ine ušla je i INA-Trgovina, jedinstveno poduzeće nastalo u prosincu 1989., a među devet tadašnjih osnovnih organizacija udruženog rada razmještenih po republikama bivše Jugoslavije, bile su i poslovne jedinice u Beogradu, Novom Sadu, Kraljevu, Svetozarevu, Nišu i Prištini, koje nisu imale svojstvo pravne osobe. Kako ističu u Ini, Beopetrol je registriran mimo svih tada važećih propisa.

"INA se samo koristila crpkama u Srbiji"

Davor Štern, koji je u vrijeme kada su se INA i Beopetrol prvi puta potezali po sudovima bio hrvatski ministar gospodarstva, a kasnije i čelnik Ine, kaže kako su ga pravnici uvjeravali da srbijanska kompanija nije mogla preuzeti imovinu. Mogla se izdvojiti, ali ne s imovinom. No, srbijanska se strana i danas brani tvrdnjom kako INA nije bila vlasnik danas spornih 167 benzinskih crpki i 11 skladišta, već da se samo njima koristila.

INA-ine tužbe

Beopetrol je tako nastavio koristiti infrastrukturu na čijim je objektima do 1990. stajao logotip Ine, a nisu se obazirali ni na Sporazum o pitanjima sukcesije bivše Jugoslavije potpisan u Beču 2001., koji je skupština tadašnje SR Jugoslavije i ratificirala. Jedna od odredaba uključuje i obvezu povrata imovine vlasnicima što je Crna Gora, tada još u sastavu SRJ, i učinila s objektima koji su se nalazili na njezinom teritoriju. U Srbiji su nastavili s prodajom Beopetrola Lukoilu. INA u to vrijeme ponovno tuži i Beopetrol i srbijansku vladu, sada pak za gubitak od gotovo 92 milijuna dolara zbog nekorištenja svojih benzinskih crpki i izgubljene marže.

Dvije godine kasnije, 2003. tvrtka sa sjedištem u Aveniji Većeslava Holjevca najavljuje da će se obratiti Međunarodnom sudu u Strassbourgu. A sadašnja se tužba, koja se nalazi na Privrednom sudu, popela na 200 milijuna eura - koliko se procjenjuje imovina i izgubljena dobit.

Sadašnji ruski vlasnik mirno može promatrati spor, jer je prilikom kupovine Beopetrola u ugovor uvrštena zaštitna klauzula prema kojoj je za sve eventualne sporove odgovorna Srbija i ako INA dobije spor, ta država isplaćuje naknadu štete.

Bez komentara

Hrvatski mediji mahom prenose analize koje objavljuju srbijanske kolege, jer iz Ine nema nikakvih komentara. Šute i političari, unatoč nagađanjima da bi se ovaj spor, poput onog sa štedišama Ljubljanske banke, mogao prenijeti na političku razinu. Dok se prije desetak godina s vijestima o sudskom sporu oko naknade štete za Inine prisvojene benzinske pumpe zveckalo reciprocitetom – zamrzavanjem srbijanske imovine u Hrvatskoj, takve retorike danas nema. Možda je to i zbog činjenice da je hrvatska država, ugovorima koji su sada predmet parlamentarnog istražnog povjerenstva, većinsko vlasništvo nacionalne naftne kompanije prepustila mađarskom MOL-u.

Autorica: Tatjana Mautner

Odg. ur.: D. Dragojević