'Idealnog braka i obitelji nikad nije ni bilo'

Papa Franjo ovih dana ide pješice "na posao". Dani su dugi, mnogo je rasprava i tih par koraka iz njegovog apartmana s torbom u ruci, ne može škoditi. Jer makar još ima vremena za čavrljanje sa švicarskim gardistima, posla ima mnogo. Ove nedjelje (5.10.) je počela biskupska sinoda službenog naziva "Pastoralni izazovi obzirom na obitelj u kontekstu evangelizacije" koja je okupila 191 "padri sinodali" iz čitavog svijeta. To su čelnici nacionalnih biskupskih konferencija, patrijarsi, predstavnici kurija i članovi koje je imenovao osobno Papa.

A tu su i laici, dakle obični vjernici i baš zbog njih je papa Franjo sazvao crkvene dužnosnike. Da im u lice kažu ono što su već rekli u ispitivanju vjernika koje je potakao papa Franjo prošle godine, što oni misle o ulozi Katoličke crkve u današnjem svijetu i današnjoj obitelji. Mnoge nacionalne biskupske konferencije uopće nisu niti objavile mišljenje svojih vjernika, ali mnogi misle isto: Crkva već odavno živi u svom svijetu, daleko od pravih muka i nevolja. I to osobito kad je riječ o obitelji i seksualnosti.

Težak izbor: u duhu vjere ili u duhu Crkve?

Među te posebne goste sinode pripadaju i Ron i Mavis Pirola iz Sydneya. Oni su biskupima ispričali priču o prijateljskom paru čiji je sin otkrio kako ga više privlače osobe vlastitog spola. Također dobri katolici, i njima je trebalo neko vrijeme da prihvate kako ne mogu ništa drugo nego voljeti svog sina. Oni su mu roditelji, ali što on čini, to je njegova i Božja volja. Odlično znaju mišljenje svog župnika i Katoličke crkve, a kad ih je zamolio da za Božić dovede i svog životnog partnera, roditelji su morali izabrati.

Prijatelji bračnog para Pirola su izabrali i ovaj stariji australski par koji je već proslavio i svoj Zlatni pir, smatra da je izbor tih prijatelja bio u duhu vjere, makar onda možda ne i institucija Crkve. Naravno da su ih pozvali i partnera prihvatili kao da im je vlastiti sin, jer smisao Božića nisu tek pokloni i božićno drvce. "To je pravi primjer za evangelizaciju zajednice, kad u duhu Božje ljubavi odgovore na izazove u svojoj okolini", smatra bračni par Pirola.

A župnik njihove crkve? Dovoljno je reći kako on ima problema prihvatiti i jednu ženu koja redovito dolazi u crkvu, zajedno sa svojom djecom. Na sve načine se trudi odgojiti ih u duhu vjere, ali za župnika i formalnu katoličku crkvu je ona načinila neoprostiv grijeh: ona je razvedena. "Za ostatak crkvene zajednice je ona primjer hrabrosti i požrtvovnosti obzirom na okolnosti u kojima se našla", izjavio je biskupima ovaj australski bračni par.

Kad se pastiri pretvore u vukove

Upravo o tome je papa Franjo i govorio na otvaranju ove sinode: o sve većem jazu između ljubavi i "Božjem snu koji se stalno sudara s licemjerjem nekih njegovih službenika" u Crkvi. I Crkva mora "slušati otkucaje našeg vremena", mora uroniti u radosti i nade ljudi, njihove žalosti i strahove. Samo tako može širiti evanđelje, a i u redovima Crkve ima još dužnosnika koje vodi pohlepa i taština. Ti "loši pastiri tovare ljudima neizdrživ teret na leđa, ali sami ne pomiču prstom da bi im pomogli", izjavio je papa Franjo. A ti pastiri koje je zavela pohlepa i taština, oni više nisu pastiri koji čuvaju stado: oni su se i sami pretvorili u vukove, izjavio je papa Franjo u jednoj propovijedi.

Za početak, na ovoj sinodi o braku i obitelji je Papa pozvao sve sudionike na otvorenu raspravu o problemima koji ljude danas doista muče. Čak i po strukturi je ova sinoda koncipirana tematski, s mnogo prostora za otvoreni razgovor između crkvenih dostojanstvenika. Jer do sada je u Vatikanu bilo uobičajeno da se, kao na nekakvoj partijskoj konferenciji, "drže referati" i čitaju već gotove izjave.

Usprkos svim naporima pape Franje i kako se čuje ovih dana u Rimu, naravno da se još uvijek osjeća taj stoljetni duh Vatikana. Mnogi biskupi nisu navikli otvoreno raspravljati o bilo čemu, a kamo li o tako osjetljivim temama. Pa da svi onda čuju, što oni doista misle. Tako je i kardinal Budimpešte, Peter Erdö tek dao objaviti svoj apel sinodi da "očuva tradiciju vjere u svojoj čistoći" i da tako više pažnje obrati praktičnim pitanjima dušobrižništva umjesto da se bavi pitanjima vjerskog nauka.

"Čista" Crkva je prazna Crkva

Makar se kardinal Erdö nakon povlačenja Benedikta XVI. čak smatrao mogućim novim papom, na ovoj sinodi se ipak čuju i veoma jasna mišljenja crkvenih dužnosnika koji ne žele da na taj način crkva "ostane čista" - pa makar bila prazna. Jer gdje je onda ostala zadaća crkve za širenjem evanđelja? Među njima je i predsjednik njemačke biskupske konferencije, kardinal Marx koji je okupljene upozorio kako bi trebali "prestati žaliti za navodnom dobrom prošlošću" i kako Katolička crkva mora ponovno otkriti svoju zadaću i ulogu za današnjeg čovjeka i to na jeziku koji će razumjeti. "Idealnog braka i obitelji nikad nije bilo", kazao je kardinal Marx. "Ne možemo vratiti ono što nikad nije postojalo."

A predrasude Katoličke crkve se čine čvršćim od mramora bazilike Sv. Petra: ovog utorka je okupljene crkvene uzvanike uzbudio već i prijedlog jednog kardinala kako bi se svi konačno trebali odreći fraze "živjeti u grijehu" kad se misli na život nevjenčanog para. Što to znači? Tko tu odlučuje što je život u grijehu?

Možda se može činiti da takve teme poput homoseksualnosti ili razvoda braka više zanimaju zapadne vjernike i njihove crkvene predstavnike, ali to nipošto nije tako. Makar su biskupi Azije, Afrike i čak Južne Amerike manje skloni kamerama i javnim nastupima, mnogi od njih svjedoče kako je i u njihovim crkvama sve više pitanja, o kakvoj to obitelji uopće govori Katolička crkva?

Doduše, u mnogim župama je i dalje najveći problem siromaštvo. Brak i obitelj jedva mogu ostati zajedno ako jedan ili čak oba roditelja moraju tražiti posao daleko od svoje djece i svojih korijena. Ali što sa razvedenima? Što s njihovom djecom, zašto priječiti majku da nađe novog oca svojoj djeci? Je li to nauk o ljubavi Božjoj kojeg širi Katolička crkva?

Dug, trnovit put

Ova sinoda će potrajati do 19. listopada i makar će se sigurno čuti još zanimljivih izjava, ona neće završiti nikakvim zaključkom. Vjerojatno tek poslanicom i pozivom vjernicima da i u svojim župama nastave razgovarati o ovim problemima. Jer već je postalo tipično za ovog papu da pušta mnogo vremena za raspravu kako bi, što je više moguće, našao kompromis i među onima koji bi najradije željeli da se katolička crkva vrati u srednji vijek i onima koji bi već danas najradije sve promijenili. Sljedeće jeseni će biti opet održana sinoda o istoj temi i tek onda bi se mogli očekivati i neki zaključci.

A zapravo to vrijeme između sinoda može biti važnije od ovih rasprava u Vatikanu, misli talijanski nadbiskup Bruno Forte. 63-godišnji nadbiskup odlično poznaje i kako su stvari tekle za vrijeme Drugog vatikanskog koncila koji je potrajao tri godine, od 1962. do 1965. "Najvažnije stvari su se na Koncilu događale izvan razdoblja zasjedanja", objašnjava. A ovaj ugledni teolog vjeruje kako se Katolička crkva prihvatila goleme zadaće: Crkva mora pokazati do čega joj je doista stalo, "što je milosrđe i što je ljubav". Dakle, razgovor i dijalog.

"Papa Franjo vjeruje u taj put", dakle na slobodno izražavanje mišljenja, smatra Forte. A koliko god da je jutarnja šetnja ovog Pape na posao kratka, nadbiskupu se čini kako se Crkva odvažila na dug put - i to trnovitom stazom u sumrak.