I nedostatak umjetnog gnojiva diže cijene hrane

Obitelj Conzen na zapadu Njemačke, gotovo na granici s Nizozemskom, već stoljećima obrađuje svoja polja. Bernhard Conzen i njegov sin tamo uzgajaju šećernu repicu za hranu i kukuruz za pogon biogoriva. Ali sad je čitava njihova računica propala jer je drastično narasla cijena umjetnih gnojiva: "Učinak je fatalan. Trošak proizvodnje je narastao eksponencijalno. Pitanje je možemo li uopće raditi da pokrijemo troškove."

Conzen je i na čelu regionalne udruge uzgajivača šećerne repice tako da odlično zna da su baš svi u teškim nevoljama. Već prošle godine su povećana potražnja i viši troškovi proizvodnje doveli do povećanja cijena gnojiva. To je neminovno dovelo i do poskupljenja hrane, ali u siromašnijim zemljama je tu već pitanje mogu li uopće proizvesti dovoljno da nahrane stanovništvo.

I gnojivo stiže iz Rusije

Analitičari su predviđali da bi se tijekom ove godine tržište trebalo smiriti i cijene pasti, ali agresija Rusije na Ukrajinu je  podigla cijenu gnojiva.

Jer Rusija je jedan od najvećih proizvođača umjetnih gnojiva: iz te zemlje dolazi oko 15 posto nitratnog umjetnog gnojiva na svjetskom tržištu i oko 17% kalijevog gnojiva, još jedan veliki proizvođač je i Bjelorusija. No proteklih tjedana je Rusija obustavila izvoz raznih vrsta gnojiva, a povrh toga je i za proizvodnju umjetnog gnojiva neophodan zemni plin, opet jedan od proizvoda koji golemim dijelom stiže iz Rusije.

Čitav niz zemalja Europe i Srednje Azije najveći dio svojih potreba za gnojivom pokriva uvozom iz Rusije. U Njemačkoj je to oko 30%, ali i to je previše da bi se taj manjak nadoknadio preko noći.

I gnojivo i dizel i struja i stočna hrana...

A taj papreni račun nije jedini koji sad muči poljoprivrednike: "Sad rastu cijene svega što treba za poljoprivredu, i gnojiva i dizela i stočne hrane i dostižu rekordne visine", žali se Johan Meierhöfer iz njemačke udruge poljoprivrednika. "Doduše su uveliko narasle i cijene poljoprivrednih proizvoda, ali ti visoki troškovi proizvodnje ne stvaraju samo veću potrebu za likvidnošću kod poljoprivrednika, nego ih izlažu i mnogo većem riziku. Jer poljoprivrednik je uvijek ovisan i o tome kakvo će biti vrijeme." Ako bude suše ili previše kiše, on je ipak morao potrošiti i za gnojivo i za gorivo svojih strojeva, ali neće biti očekivanog prinosa. A to bi lako moglo dovesti ne samo do još većih cijena nego i do nestašica.

Što je još gore, veća cijena energenata nužno zahvaća i sljedeću kariku lanca opskrbe, logistiku distribucije kao što su transport i hlađenje. "Dio toga će neminovno pasti na leđa krajnjih korisnika", smatra Meierhöfer. "Jer poljoprivrednici već i sad rade uz minimalnu dobit. Oni jednostavno nemaju mnogo prostora."

Obitelj Conzen i mnogi drugi poljoprivrednici u Njemačkoj imaju dovoljno gnojiva za ovu sezonu, ali tolika ovisnost od uvoza im stvara veliku brigu za budućnost. Organizacija za hranu Ujedinjenih naroda FAO već sad procjenjuje kako će cijena gnojiva do 2023. narasti za oko 13%, a to će značiti i da će se ono koristiti manje i da će urod sezone 2022./23. biti manji.

Brazil pred kolapsom

Njemački poljoprivrednici traže od njemačke vlade da smanji namete na dizel kojeg koriste, a i od Unije traže da ukine carine na uvoz umjetnog gnojiva jer su gotovo svi najveći proizvođači izvan Europske unije.

No dok europski poljoprivrednici strahuju, poljoprivredama nekih drugih zemalja prijeti potpuni kolaps. Među njima je i Brazil, jedan od najvećih izvoznika hrane u svijetu. Ali i taj njegov prihod, koji je prošle godine bio oko 110 milijardi dolara, prije svega ovisi o uvozu umjetnog gnojiva. Brazil pokriva 85% svojih potreba i najveći dio stiže iz Rusije i Bjelorusije. 73% tog gnojiva se koristi za uzgoj ključnih poljoprivrednih proizvoda te zemlje, za soju, kukuruz i šećernu trsku, a zalihe dostaju tek za nekoliko mjeseci.

To pak stvara i golemi ekološki i politički problem jer Brazil teoretski ima sirovina i za proizvodnju umjetnog gnojiva - ali nalazišta su na područjima rezervata indogenog stanovništva. Trenutni brazilski predsjednik Bolsonaro već odavno želi i tamo proširiti rudnu eksploataciju bez obzira na tamošnje domorodačko stanovništvo i na prašumu koja će biti zauvijek uništena, a u tom naumu bi mu mogao sad pomoći Putinov rat u Ukrajini.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu