Gnojivo od koštanog brašna?
6. rujna 2005Koštano brašno 2. i 3. kategorije potječe od zaklanih životinja, pri čemu je uklonjen sadržaj njihovoga želuca kao i rizični materijal poput mozga i leđne moždine. Kada takvo životinjsko brašno provre na temperaturi od 70 stupnjeva, smije ga se koristiti kao gnojivo na poljima. Doduše, infektivni prioni na toj temperaturi ne bivaju uništeni, ali njih ne bi smjelo ni biti u kostima životinja tj. koštanom brašnu. No, zakonodavac u to očigledno nije baš sasvim siguran, zbog čega se životinje ne smiju hraniti koštanim brašnom. Čini se, međutim, da i njegovo zbrinjavanje na ratarskim površinama donosi sa sobom probleme. Zabrinutost izaziva scarpia, zaraza slična BSE-u, koja pogađa ovce.
Beskorisno gnojivo
„U poljodjeljstvu postoji spoznaja da su pašnjaci na kojima su boravila stada, u kojima se bila pojavila scarpia, još godinama nakon toga bili zarazni“, kaže Ewald Schnug, voditelj Instituta za ishranu biljaka i proučavanje tla pri Saveznome istraživačkom zavodu za poljodjeljstvo u Braunschweigu i dokazani stručnjak za gnojiva: „I stoga samo mogu kazati da se ne radi o gnojivu prve klase. Dušik je organski vezan, dakle i čitav dovod hranjivih tvari je otežan. No, čak ni to ne bi bio toliki problem – fosfor koji je u njemu sadržan je bezvrijedan na normalnim ratarskim površinama.“
Jer na normalnim ratarskim površinama ne dolazi do njegove razgradnje, zbog čega nije dostupan ni biljkama. Osim toga postoji i znanstveno nadahnuta odluka ministara za poljodjeljstvo i zaštitu okoliša saveznih pokrajina u kojoj se kaže: „Zalažemo se za poljodjeljstvo koje ne vodi obogaćivanju tla.“ A to znači i protivljenje obogaćivanju tla fosfatima.
U prvome planu financijski interesi
Treća je mana što životinjsko brašno sadrži i sitne krhotine kostiju, čija nazočnost u biljnoj hrani dokazuje da je silaži dodano koštano brašno. Kada se, dakle, zbroje svi nedostaci takvog gnojiva, pita se Ewald Schnug, „kome se to čini usluga njegovom ponudom kao gnojiva?“
Možda u svemu tome glavnu ulogu igra novac: „Pogledamo li troškove, to znači da za ono, za što ste prije ubirali 200 eura po toni, sada morate plaćati 200 eura po toni: za zbrinjavanje i spaljivanje.“
Rješenje problema otpada, što ga predlažu stručnjaci iz zavoda u Braunschweigu, možda nije jeftino, ali se njime otklanja svaka i teorijski moguća zaraza, a dobija se i pravo gnojivo. Koštano se brašno spaljuje tako da se očuva korisni fosfor, a samo se pepeo dalje prerađuje u gnojivo. Njegov fosfor se u tlu otapa zu pomoć sumporne kiseline, čime postaje dostupan biljkama, a istovremeno dolazi i do nastanka kultura thiobacila. Takvo bi se gnojivo čak moglo upotrijebiti i pri ekološkoj obradi zemlje.