I diplomati su neprijatelji talibana

Zašto Nijemci, i zašto diplomati – dakle civili, a ne vojnici? Na to pitanje su poslije napada na Generalni konzulat SR Njemačke u Mazar-i-Šarifu odgovorili sami talibani: razlog je bio napad američke avijacije na jedno mjesto u blizini Kundusa početkom studenoga – u kojem je ubijeno više od 30 civila. Iako su američki zrakoplovi bacili bombe, svoj cilj su našli zahvaljujući „informacijama njemačkih vojnika", kako je to rekao jedan glasnogovornik islamista.

To, naravno, može biti i čista propaganda. Ali, ako je točno to što tvrde talibani, ona bi u Njemačkoj mogle nastati rasprava. Njemački vojnici su već jednom slali informacije američkim postrojbama - također s fatalnim posljedicama. U rujnu 2009. pukovnik Bundeswehra Georg Klein usmjerio je američke bombardere na jednu cisternu koju su oteli talibani. Oko kamiona su se bili skupili stanovnici obližnjeg sela. Kamion je raketiran, a poginulo je oko stotinu civila. Među njima je bilo i djece.

Napad od prije nekoliko dana na jedno drugo selo u blizini Kundusa znatno je drukčijega karaktera. Talibani su se očito utvrdili u kućama, a moguće je da su iskoristili i njihove stanare kao živi štit. No, i tu je poginulo 30 ljudi – i ponovo su među njima bili žene i djeca, pa i bebe.

Diplomati kao suborci

Ostaje da se vidi hoće li te važne, ali tanahne razlike imati značenja u javnom diskursu. Žrtve osvetničke akcije su prvi put civili, a ne vojnici. Talibani su za svoju osvetu odabrali baš njemačko diplomatsko predstavništvo. Moramo konstatirati da često naglašavane razlike između vojnika i civila kao meta napada – više nema. Diplomati kao predstavnici jedne države NATO-a važe kao suborci neprijatelja. Samo zbog hrabre reakcije stražara i vojnika, i uz puno sreće, nije se ništa dogodilo ni jednom diplomatu.

I to otvara nova pitanja: Berlin će morati dobro razmisliti o tome kako će nastaviti svoj angažman. Tko može tvrditi da sljedeći put neće biti napadnute njemačke organizacije za razvojnu pomoć?

Mora biti postavljeno još jedno, posljednje, pitanje: Mazar-i-Šarif je do sada važio kao jedno od najsigurnijih područja u Afganistanu i kao mjesto u koje su mogle biti vraćane afganistanske izbjeglice koje nisu dobivale dozvolu boravka u Njemačkoj. Njemačka je puno učinila da taj grad ponovo postane mjesto prikladno za život. Izgrađene su bolnice i škole, suradnja s lokalnim guvernerom je odlična, a u jadnom vojničkom kampu na zračnoj luci su još uvijek stacionirani njemački vojnici.

Žrtve posljednjeg napada bili su Afganistanci. Oko sto ljudi je ranjeno krhotinama. Imali su nesreću da su se našli u jednoj živoj ulici u centru grada. Ako je već i zadržavanje u blizini jednog njemačkog predstavništva opasno po život, što je onda uopće sigurno?