Hrvatsko pravosuđe na pragu institucionalne krize

Pravni sustav u Hrvatskoj u novije doba prolazi različita zahtjevna iskušenja, nagomilana kao rijetko kada u nepuna tri i pol desetljeća postojanja te države. Primjera ima dosta, od izbora novoga glavnog državnog odvjetnika, preko rasprava o funkciji Ustavnog suda, do kandidature predsjednika RH za parlamentarne izbore. Jedan od najdelikatnijih momenata pritom zacijelo je neizravni sukob između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i glavne europske tužiteljice Laure Kövesi.

Njih dvoje razišli su se oko pitanja nadležnosti europskog tužilaštva (EPPO) u predmetu jednog projekta u Hrvatskoj, uglavnom financiranog EU-sredstvima. Plenković inzistira da se određene razotkrivene makinacije u tome slučaju ipak tiču samo hrvatskog pravosuđa, jer se konkretne dubioze navodno dovode u vezu isključivo s onim dijelom projekta koji je financiran novcem iz domaćega javnog proračuna. Kövesi to demantira, a za pravorijek o nadležnosti upućuje na Europski sud pravde. No, prvi ministar u Vladi RH zasad se ne obazire na to, pa niti na oporbena stajališta da bi o tome mogao odlučivati Vrhovni sud RH.

Narušavanje vladavine prava i povjerenja građana u pravosuđe

Aleksandar Maršavelski s Pravnog fakulteta u Zagrebu upozorava da mjerodavne odredbe nigdje ne predviđaju mogućnost da izvršna vlast tumači nadležnost pravosudnih tijela. U ovom primjeru je Andrej Plenković javno izričito favorizirao hrvatsko državno odvjetništvo namjesto EPPO-a. „Naša država je po članku 4. Ustava ustrojena na načelu trodiobe vlasti, što uključuje i oblike međusobne suradnje te uzajamne provjere između pojedinih grana vlasti, ali samo one propisane ustavom i zakonima", naglasio je Maršavelski za DW.

„Stoga izjave poput ove premijerove", dodao je on, „mogu imati ozbiljne posljedice u smislu narušavanja vladavine prava i povjerenja građana u pravosuđe koje je ionako nisko. Državno odvjetništvo (DORHJ je samostalno i neovisno tijelo, u okviru kojeg djeluje Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), a u sastavu USKOK-a djeluje naš odjel delegiranih europskih tužitelja. Taj odjel je, međutim, podređen europskim tužiteljima pa je time dodatno osigurana neovisnost njihovog rada."

Političke izjave koje su dane u kontekstu predizborne kampanje

No sam EPPO je time ujedno postao i dio hrvatskog pravosudnog sustava, te je pritisak na njega iz redova političkih vlasti neprimjeren iz perspektive Ustava RH, kao i iz perspektive europskog pravnog okvira. „U članku 6. Uredbe o osnivanju EPPO-a piše da EPPO ne smije primati upute ni od koga izvan EPPO-a, te da su države članice EU dužne poštivati neovisnost EPPO-a, i da ne pokušavaju na njega utjecati u obavljanju njegovih zadaća", istaknuo je Maršavelski.

Prema njegovu mišljenju, očito se radi o političkim izjavama koje su dane u kontekstu predizborne kampanje gdje se nastoji pokazati da Hrvatska i dalje suvereno odlučuje o svojim pravosudnim procesima, iako to više nije tako kada se radi o "europskim novcima". Ukoliko osjeti pritisak, Ured europskog javnog tužitelja ima mogućnost prijaviti Hrvatsku Europskoj komisiji zbog nepoštivanja vladavine prava. „To su sve vrlo pozitivne promjene, dodao je ovaj profesor prava, „jer se zaštitom europskog proračuna ujedno štiti i hrvatski proračun te mislim, unatoč svemu ovome, da je rad EPPO-a u Hrvatskoj jako dobro započeo."

„Utoliko je nesmotrena bila i izjava budućeg hrvatskog glavnog državnog odvjetnika da nam taj ured nije ni trebao, ali sad će ipak morati surađivati s njim. Većih posljedica takvih izjava ipak vjerojatno neće biti, osim po hrvatske građane koji su lani podnijeli najviše prijava EPPO-u od svih zemalja-članica, pa njihova nada i vjera u pravosuđe može ovime biti samo dodatno potkopana", procjena je Aleksandra Maršavelskog.

Sukob nadležnosti

Da hrvatskoj vladi, s obzirom na sve, preostaje samo obraćanje Europskom sudu, drži pak Krunislav Olujić, nekadašnji predsjednik Vrhovnog suda RH i glavni državni odvjetnik. „Druga mogućnost je da sam DORH tj. USKOK kao njegov dio“, nastavio je on, „izazove sukob nadležnosti, a to je zasad još uvijek pod dosadašnjom glavnom državnom odvjetnicom, ne pod novoizabranim Ivanom Turudićem. Možda će se zato DORH i uključiti u istragu nad predmetom, a onda bi Turudić odlučivao o nadležnosti.“

„Vjerujem da je upravo to jedan od glavnih razloga Plenkovićeve bezrezervne podrške Turudiću kod izbora na ovaj položaj. Uz sve što je toga suca ranije pratilo, i što ga čini nekompetentnim i nedostojnim za ovu dužnost. No ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek, do koje vodi trag u toj aferi, je premijerova miljenica. Osim toga, ponio se kao da ona ne smije pasti, jer to ugrožava i njega. Ipak, sumnjam da će Laura Kövesti samo tako kapitulirati pred jednim lokalnim političarom. Pa ona je smijenila gotovo kompletnu rumunjsku vladu, jednu od najkorumpiranijih u EU“, napomenuo je Olujić.

Odnosi u pravosuđu kompliciraju se iz dana u dan

„Tako je pala maska s lica našeg premijera koji je sebe inače prezentirao kao velikog europejca. No sad rigidno opstruira najvažnije EU-institucije. Ne znam dokle će to ići, ali ne vjerujem da će ostaviti velikog traga na predstojeće izbore u RH. Vladajući HDZ je općepoznat kao iznimno korumpirana stranka, svaki mjesec imaju neku strahovitu aferu. Svejedno, imaju vjernu armiju birača“, zaključio je ovaj bivši najviši funkcionar u hrvatskom pravosuđu.

Ipak, odnosi u navedenom polju se kompliciraju iz dana u dan, naročito poslije najave kandidature predsjednika RH Zorana Milanovića za Hrvatski sabor. Nitko ne dovodi u pitanje da je taj njegov potez svakako direktni nastavak šireg okršaja oko Turudićeva imenovanja. No do izbora je ostalo još gotovo mjesec dana, pa se ključni utjecaji mogu stići promijeniti. Dinamika ukupnog previranja u vezi s hrvatskim pravosuđem na pragu institucionalne krize ionako se posljednjih tjedana i mjeseci uporno intenzivira, i ne može se očekivati da će se ono zaustaviti samo od sebe.