Zašto Hrvatsku više ne zanima borba protiv korupcije?

Najnoviji godišnji izvještaj Transparency Internationala samo je potvrdio ono što se zna: Hrvatska sustavno nazaduje kada je riječ o borbi protiv korupcije. Prema tom izvještaju iz 180 zemalja, Hrvatska je završila na 60. mjestu što je za tri mjesta lošije od prethodne godine. Time je Hrvatska jedna od najgorih zemalja u Europskoj uniji. Od Hrvatske su lošije samo Rumunjska, Mađarska, Grčka i Bugarska.

U ovom slučaju, da budemo precizni, radi se o indeksu percepcije korupcije, a ne o samoj korupciji. Egzaktnu raširenost korupcije, s obzirom na karakter korupcije i činjenicu da su koruptivne aktivnosti skrivene, nemoguće je precizno izmjeriti. Indeks Transparency Internationala nastaje na temelju procjena renomiranih stručnjaka i poslovnih ljudi o tome koliko je raširena u pojedinoj zemlji.

I prema nedavnom izvještaju europskih Zelenih, od Hrvatske su u EU korumpiranije samo Rumunjska, Grčka i Bugarska. Zeleni su na temelju podataka i analiza izračunali da Hrvatska zbog korupcije gubi 13,5 posto BDP-a, odnosno 8,5 milijardi eura na godinu.

Na drugoj strani čini se kao da za hrvatske dužnosnike to uopće nije problem. Borba protiv korupcije bila je u fokusu uoči ulaska Hrvatske u EU, ali je antikorupcijski entuzijazam ubrzo naglo splasnuo. O korupciji se danas u Hrvatskoj rijetko govori. Nakon ulaska u EU borba protiv korupcije gotovo je zamrla.

Ne zanima više ni građane?

Bivša premijerka Jadranka Kosor u čijem su mandatu pokrenuti najveći antikorupcijski predmeti koji, što je više nego znakovito, još nisu dobili pravosudni epilog, upozorava da ni u izbornoj godini kao što je ova, u programima stranaka nema sustavne i artikulirane borbe protiv korupcije. "Politika diktira tempo u svemu pa tako i u borbi protiv korupcije, ali hrvatski političari jednostavno nisu zainteresirani za tu temu. Čini se da je i građanima svejedno, a oni koje je bilo briga već su, na žalost, vjerojatno napustili Hrvatsku. Nakon ulaska u EU, kada smo očekivali da će se borba protiv korupcije dodatno produbiti, pogotovo nakon teških pregovora u kojima smo morali dokazivati svoju iskrenost u borbi protiv korupcije, ta je borba padala na sve niže grane", objašnjava za DW Kosor.

Bivša premijerka osobito podvlači problem potencijalne političke korupcije u Saboru i zagrebačkoj skupštini, kao i na drugim razinama, zbog načina na koji je prikupljena potpora aktualnoj vladi i zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću. U tome se, vjeruje, krije jedan od razloga zbog kojih političarima borba protiv korupcije više nije važna. "Mislim da to Hrvatsku jako nazaduje i da će se posljedice vidjeti u godinama koje su pred nama", smatra naša sugovornica.

Riba uvijek smrdi od glave

Bivša premijerka nije osobito optimistična ni kada je riječ o budućnosti antikorupcijske borbe u Hrvatskoj: "Kada tu temu jednom duboko zakopate, onda ju je jako teško ponovno osoviti na noge. Bez novih političkih snaga koje bi ponovno aktualizirale ovaj problem, to će biti jako teško".

Koliko je problem nedostatne borbe protiv korupcije problem politike, a koliko pravosuđa, s obzirom na to da ni jedan veliki korupcijski skandal nije dobio svoj pravosudni epilog? Kosor smatra kako su i pravosudne institucije zadužene za borbu protiv korupcije, poput Državnog odvjetništva i USKOK-a, izgubile zamah. To je pogotovo vidljivo na primjeru velikih korupcijskih predmeta čije su pravomoćne presude rušene na Ustavnom sudu. "O kakvoj to borbi protiv korupcije uopće govorimo kad u Ustavnom sudu sjedi sudac koji je sam priznao da se u Austriji lažno predstavljao i potpisivao i nad kojim i dalje visi sumnja da je uzeo novac", upozorava bivša premijerka.

Svi su lopovi pa se biraju „naši lopovi"

Jadranka Kosor ukazuje i na nedosljednost hrvatske politike u još jednom velikom korupcijskom predmetu, onom u slučaju INA-MOL. "Nevjerojatno je da hrvatska politika nije uložila maksimalni napor u slučaju izručenja Zsolta Hernadija Hrvatskoj. Nikakvih razgovora s Mađarskom nije trebalo biti dok Mađarska ne odgovori na pitanje što je s izručenjem Hernadija", smatra bivša premijerka.

Neuspjeh u borbi protiv korupcije nakon ulaska u EU otvara pitanje je li bilo pogrešno pustiti Hrvatsku u EU bez monitoringa? Kosor podsjeća kako se svojedobno snažno borila za ulazak bez monitoringa. Međutim, dodaje, "dodatne tri godine monitoringa sigurno bi poslužile da izbjegnemo neke pojave o kojima danas svjedočimo".

Politički analitičar Žarko Puhovski, iako ima primjedbi na pouzdanost izvješća Transparency Internationala, smatra kako je nesporno da Hrvatska s borbom protiv korupcije stoji loše: "Pokazalo se da je biračko tijelo prihvatilo ciničan stav koji glasi: svi su kandidati i kandidatkinje na izborima lopovi, a mi ćemo izabrati svoje lopove protiv njihovih lopova. Drugim riječima, to što nekog proglase lopovom i dokažu da je lopov ne utječe bitnije na njegove izglede na izborima. Političari više ne trpe političku štetu ako ih proglase korumpiranima. U takvom je kontekstu borba protiv korupcije izgubila svoj smisao".

Hrvatskoj bi bilo bolje sa Big Brotherom?

I Puhovski smatra kako je ovdje riječ o problem politike i pravosuđa. Podsjeća kako su pravosudni procesi najčešće ili potpuno neuspješni ili traju toliko dugo da su opet zapravo neuspješni. U vrijeme pregovora o ulasku u EU postojao je snažan pritisak na Hrvatsku da pojača borbu protiv korupcije, ali je taj pritisak nakon ulaska posve nestao. "Europska unija u ovom trenutku nema snage za ništa drugo osim za Brexit i migrante, kao i za europske izbore. Hrvatska će nakon tih izbora najvjerojatnije ponovno biti zemlja s najmanjim postotkom radikalne desnice i opet je nitko neće dirati", smatra Puhovski.

I po njegovom mišljenju postojalo je dovoljno razloga za dodatni monitoring nakon ulaska Hrvatske u EU. Hrvatska se, kako kaže, najbolje ponašala dok je bila kandidat za EU. "Sve se pokvarilo dvije godine nakon ulaska, od Vukovara, preko ekonomije pa nadalje, i to u trenutku kada su svi shvatili da više nemamo Big Brothera koji nas nadgleda", naglašava ovaj analitičar.

Osobna korist od društvenog angažmana

Vidi li i on, kao i predsjednica Transparency Internationala u Hrvatskoj Davorka Budimir, problem u činjenici da protukorupcijski aktivisti prelaze u stranke, koristeći se aktivizmom samo kao odskočnom daskom za stjecanje vlasti i moći? Puhovski odgovara kako je riječ o međusobnim razmiricama u toj organizaciji. Te su razmirice, podsjeća, počele još u vrijeme Josipa Kregara, a nastavljaju se sada sa Zorislavom Antunom Petrovićem, koji je ovih dana postao predsjednik ORaH-a.

Puhovski smatra da je suštinski problem drugdje. "Mislim da je skandalozno to što se ljudi nakon funkcija u državnim i paradržavnim tijelima, a to se odnosi i na Daliju Orešković, mogu stranački aktivirati i koristiti privilegirane informacije što su ih imali kao dužnosnici. Iako je to potpuno nedopustivo, to kod nas prolazi", ističe Puhovski.

Kada je riječ o borbi protiv korupcije, za kraj predlaže jednu jednostavnu zakonsku odredbu kojom bi se davanje i primanje mita kažnjavalo podjednako. "Dokle god to nemate, u zakonu pogodujete onima koji mito primaju. A to su oni privilegirani", smatra Puhovski.