Hrvatski prosvjedi protiv svih i svega
19. ožujka 2011
Svatko ima pravo na prosvjede, ako se ne radi o nasilju i korištenju govora mržnje – kao mantra ponavlja se proteklih dana u Hrvatskoj. Nakon već 12 prosvjeda koji su održani u Zagrebu, još uvijek je otvoreno pitanje, da li je moguće i ovakvim prosvjedima popraviti društvo i socijalnu energiju kanalizirati u neke društvene promjene?
Zemlja frustriranih - vladom i oporbom
Dosadašnji prosvjedi u Hrvatskoj pokazali su da su građani nezadovoljni aktualnom Vladom ali i opozicijom. Utoliko je Hrvatska zemlja frustriranih, nesigurnih i očajnih ljudi zbog vlasti kakvu ima, ali i zbog političke alternative koju ne vide. Građane je na ulice potjerala Vlada svojim besmislenim izjavama i ne-činjenjem, prvenstveno na reformama, kako bi se nadvladala sadašnja gospodarska i socijalna kriza.
Brojni su primjeri neodmjerenih izjava, primjerice u trenutku kada je na burzi rada prijavljeno preko 330 tisuća nezaposlenih, tvrdnja premijerke Jadranke Kosor da se ljudi prijavljuju na Zavod za zapošljavanje zbog povlastica te da Hrvati neće rado u pastire. Već ta rečenica je zasigurno potakla gotovo 70 posto građana da u anketama podrže prosvjede diljem Hrvatske. Povrh toga, građani osjećaju ono što ekonomski pokazatelji govore – živi se lošije, dok predsjednica Vlade, na temelju većeg broja prodanih automobila (pokazalo se - najviše za službene potrebe) izjavljuje kako se „živi relaksiranije“.
Još i nogomet
U Zagrebu se ovog vikenda, osim prosvjeda održava i nogometni derbi Dinama i Hajduka. Bad Blue Boysi nastavljaju s bojkotom Dinamovih utakmica, ali će se okupiti na zagrebačkom Cvjetnom trgu oko 19 sati. Na istom mjestu kreće i prosvjedna povorka po Zagrebu, što ju organiziraju facebookovci. Torcida je, pak, najavila veći dolazak Hajdukovih navijača na utakmicu. Iz oba navijačka tabora poručuju kako se nemaju namjeru pridružiti prosvjednicima, no policija se priprema i za moguće sukobe navijača, ali i napade na njih, što se dogodili na marginama braniteljskog prosvjeda prije gotovo mjesec dana.
Slučaj branitelja Tihomira Purda tada je dio veteranske populacije iskoristio za promoviranje antieuropskog političkog projekta, ali i, kako je ocijenila Vesna Pusić, „protiv konsolidacije hrvatskog društva, jednakosti građana pred zakonom i neovisnog pravosuđa“.
Datum izbora bi pomogao smirivanju
Pusić, baš kao i ostali oporbeni čelnici od Vlade, odnosno HDZ-a i njihovih koalicijskih partnera, traže da se definira datum parlamentarnih izbora kako bi se primirilo nezadovoljstvo prosvjednika, čiji je to jedan od glavnih zahtjeva. Oni viču „Jaco odlazi“, ali i od HDZ i od ostalih političkih stranaka i ostalih udruga i institucija, npr. sindikata, Hrvatske gospodarske komore... traže državničke poteze, što u konačnici vode boljitku svih segmenata društva, a ne partikularne mjere kojima se pogoduje bankama, poslodavcima i inima.
No, činjenica je da i nedovoljno artikulirani zahtjevi prosvjednika nisu uspjeli privući širi krug građana na im se priključe na ulicama. Kod nekih prosvjednika to izaziva bijes prema sugrađanima pa se npr. u Zadru dobacivalo „je... vas kavica“ onima koji su proteklu subotu iskoristili za jutarnji ritual ispijanja kava na štekatima, a ne za sudjelovanje u prosvjedima.
Svi drugi su "izdajice"
Prosvjednici su nezadovoljni što im se nisu priključili sindikalisti, koji i sami upozoravaju na sve gore ekonomske i socijalne uvjete. Oni uzvraćaju kako će to učiniti ne očituje li se Vlada na njihovih preko sto zahtjeva, među kojima je primarni onaj o kažnjavanju poslodavaca što ne plaćaju radnike. Za prosvjednike su i oni „izdajice“, baš kao i oporbene stranke. Za opoziciju ulica nije mjesto njihovog djelovanja, nego parlament.
Profesor Berto Šalaj sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti tvrdi, međutim, da je veliko nezadovoljstvo među građanima posljedica izgubljenog povjerenja u političare, neovisno čak i od političkih opcija što ih predstavljaju. Šalaj ističe kako je na prosvjedima evidentan i svojevrsni egzibicionizam ljudi željnih ili medijske pažnje ili vrijeđanja vodećih političara kako bi se ispuhali, kao i to da među hrvatskim građanima postoje različite vrste nezadovoljstva koje nisu uperene u istom smjeru.
Jedan je dio građana nezadovoljan onim što se događa oko Purde i branitelja, a drugi ekonomskom situacijom. „Sve se to još nije slilo u neku koherentnu cjelinu, nije nađen neki vođa koji bi to nezadovoljstvo organizirao i iskazao ga, što bi mu onda dalo puno veću političku težinu.“, smatra Šalaj.
Prosvjedi koriste - Jadranki Kosor?
Profesor Robert Blažević sa riječkog Pravnog fakulteta upozorava pak da su „razmjeri korupcije i kriminala u oboljelom hrvatskom društvu zastrašujući, pa mu treba i radikalna terapija. Postojeća vlast na čelu s Jadrankom Kosor nema sposobnosti i znanja, niti prave volje izvući zemlju iz blata, a nisam baš siguran ima li ih i postojeća „kilava“ opozicija.“, kazao je Blažević. Po njemu, najgori je mogući scenarij da ulica počne rješavati hrvatske probleme, a što nije isključeno.
Svi su analitičari suglasni kako neartikulirani protesti sami po sebi idu u prilog vlasti, jer ne osvajaju povjerenje i interes građana, ne omogućavaju im da se solidariziraju s onima koji protestiraju i, u konačnici, svodi ih na čudake. Hoće li ovi prosvjedi završiti tako ili će ipak pokrenuti neke promjene u hrvatskom društvu, nitko ne želi procjenjivati.
Gordana Simonović, Zagreb
Odg. ur.: A. Šubić