Hrvatska plastika za Europu

Sektor plastike i gume u hrvatskoj industriji danas nema veliki udio u domaćem bruto proizvodu te izvozu, no pokazuje upravo iznimnu vitalnost. Sudeći prema izvještaju Hrvatske gospodarske komore od sredine siječnja, ta je grana premašila dosege otprije 2008. godine, nakon koje nastupa dvogodišnja kriza i nagli pad. Štoviše, zbirni pokazatelji otkrivaju da je na širem planu amortiziran i najveći šok u ovom sektoru, nastao krahom najvećeg hrvatskog proizvođača i također značajnog izvoznika sirovinske plastike Dioki.

Konkretni brojevi pokazuju da zaključno s 2013. godinom u plastičarskoj i gumarskoj proizvodnji radi 2,9 postotaka zaposlenog radništva u hrvatskoj prerađivačkoj industriji. Ona ujedno pokriva 2,1 posto ukupnog izvoza Hrvatske; ne čini se mnogo, ali valja uočiti trend koji govori o perspektivnosti ove proizvodne grane. Povrh svega, samo podizanjem Diokija na noge i vraćanjem njegove aktivnosti na predkriznu razinu, otprilike bi se upetorostručila sadašnja količina proizvodnje sirovinske plastike u Hrvatskoj.

Kvaliteta i poslovna ozbiljnost

Na pitanje o kretanjima u prošloj, 2014. godini, Gordana Pehnec-Pavlović iz Hrvatske gospodarske komore potvrdila je za Deutsche Welle kako je trend rasta nastavljen. Statistika još nije kompletirana, mada se očito već može potvrditi generalna uspješnost sektora. Budući da je u hrvatskim okvirima to raritetan slučaj, za recepturu smo pitali Želimira Feitla, jednog od ljudi koji su razvili plastičarsku tvrtku Kaplast iz Vojnića. Posrijedi su bili sami njezini radnici, a Feitl je od kolega vremenom otkupio ponajviše dionica.

S direktorske pozicije, on je u listopadu prošle godine zajedno s malim dioničarima prodao većinski udio jednoj belgijskoj partnerskoj firmi. Proizvodnja je Kaplastu stabilna, a izvoz produkata od brizgane plastike – uglavnom su to sanduci za boce – na inozemno tržište, više nego obećavajući. „Nametnuli smo se kvalitetom i ozbiljnošću u poslovanju“, ističe Feitl, dodajući kako uz tu pretpostavku nije bilo teško zadržati poziciju niti nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju. No uvjet za sve to bila je apsolutna tehnološka modernizacija proizvodnog procesa.

Nedostatak bazne industrije

Želimir Feitl, koji je među ostalim i predsjednik Udruženja industrije plastike i gume u Hrvatskoj, smatra da je upravo to glavni pokretač razvoja čitavog sektora. Upitali smo ga jesu li pritom i određene državne poticajne mjere odigrale svoju ulogu, znajući da se proizvodi od plastike i gume smatraju strateškima i na razini Europske unije. „Da, u tom pogledu bih izdvojio povoljne razvojne kreditne linije Hrvatske banke za obnovu i razvitak, kao institucije u vlasništvu države“, odgovorio je Feitl.

Povećana zauzetost kapaciteta u hrvatskoj plastičarskoj i gumarskoj industriji ovisi uvelike o rastu potražnje u zemljama europskog centra. Tržište je u svakom slučaju potentno i stoga je tehnološko restrukturiranje dosta brzo za posljedicu imalo razmjeran poslovni uspjeh. Ipak, i Želimir Feitl ističe prazninu nastalu gašenjem proizvodnje Diokija: „Imali smo dotad jaku i baznu industriju plastike, tj. proizvodnju sirovine. Sad smo samo na prerađivačkoj“.

Vrijednost radničkog dioničarstva

Što se tiče ostatka sektora, primjetni su i proizvođači plastičnih vrećica te njihov odnedavno popravljeni status pri vlastima u Bruxellesu. Nakon dugog pregovaranja i usuglašavanja između Europskog parlamenta i Europske komisije, prihvaćen je hrvatski zahtjev o redefiniranju pojedinih tehničkih parametara u proizvodnji vrećica. To je od velike važnosti budući da taj dio industrije izvozi čak oko 60 posto svojih produkata. Sličan je po tome podsektoru koji se bavi proizvodnjom autodijelova od plastike.

Ilustrativan primjer za to bio bi onaj tvrtke AD Plastik iz Splita, odnosno Solina, i Zagreba. Nastala je na dijelu nekadašnje Jugoplastike, a razvijena je u novije doba kao partner s proizvodom nemale dodane vrijednosti za potrebe niza najvećih europskih i svjetskih automobilskih kuća. Značajnu ulogu pritom je imalo radničko dioničarstvo, pa su zaposleni i dalje vlasnicima oko jedne petine tvrtke koja u cijelosti ili djelomično posjeduje nekoliko drugih poduzeća u Rusiji, Sloveniji, Srbiji, Rumunjskoj i Francuskoj.