Gvajana: recept za povratak iseljenika

Radi se o južnoameričkoj zemlji koja trenutno bilježi najveći gospodarski rast. Otkako su prije devet godina otkrivena golema nalazišta nafte, Gvajanu je „pogodio“ privredni bum neslućenih razmjera. Sudeći po navodima američkog koncerna Exxona, količina nafte koju bi se moglo eksploatirati s do sada poznatih područja u kojima su otkrivene rezerve „crnog zlata“ procjenjuje se na oko jedanaest milijardi barela. A to sve skupa ima utjecaja na lokalnu ekonomiju.

Statistički portal „Statista“, koji se oslanja na brojke Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Svjetske banke, objavio je kako bi se bruto domaći proizvod (BDP) s 4,62 milijardi eura (5,16 milijardi američkih dolara) u 2019. godini mogao učetverostručiti do 2029. – na 29,3 milijardi eura (32,7 milijardi američkih dolara).

Zemlja koja graniči s Venezuelom, Brazilom i Surinamom, tako pripada u red država koje imaju najsnažniju gospodarsku dinamiku u cijelom svijetu. „To je kao da je zemlja dobila na lotu“, kazala je u intervjuu za BBC Diletta Doretti, predstavnica Svjetske banke za Gvajanu i Surinam.

Potraga za radnom snagom

Posljedice buma su posvuda vidljive. U glavnom gradu Georgetownu se posvuda gradi, realizira se brojne infrastrukturne projekte. Ali nedostaje (stručna) radna snaga. I to na sve strane. Zato Gvajana planira motivirati iseljene zemljake na povratak u zemlju. Do otkrića zaliha nafte u 2015., Gvajana je bilježila val iseljavanja, pogotovo mladih ljudi koji nisu vidjeli perspektive u svojoj domovini, te su sreću potražili u inozemstvu.

Ali već četiri godine nakon otkrića prvog velikog nalazišta nafte, u Gvajanu se vratilo oko 50.000 migranata, javlja portal „Newsroom“, pozivajući se na navode iz Ministarstva financija.

Nafta je bila prekretnica: u 2016. po prvi put se u novijoj povijesti Gvajane u tu zemlju doselilo više ljudi nego što ju je napustilo (pozitivni saldo od 1.510 ljudi), stoji u izvještaju Međunarodne organizacije za migracije (IOM). U 2018. godini je neto migracija iznosila već 18.150 osoba. Upravo se te godine gvajanski ministar vanjskih poslova prilikom jednog posjeta Kanadi ofenzivno založio za povratak svojih zemljaka u južnoameričku zemlju: „Ne šaljite novac kući, vratite se i investirajte!“ U protekle dvije godine saldo je bio u plusu za još 32.000 ljudi. To su enormne brojke kad znamo da Gvajana ima samo nešto malo više od 800.000 stanovnika.

Kako je organiziran povratak iseljenika?

Ministarstvo vanjskih poslova Gvajane je u odgovoru na upit Deutsche Wellea uputilo na vladin program remigracije. Radi se o programu kojim vlasti nude pomoć i podršku onim ljudima koji su spremni na povratak kući ili o tome razmišljaju: „Vlada Gvajane teži održivom privrednom razvoju, te je svjesna potencijala dijaspore u podršci tog procesa. Program povratka iseljenika je jedna od brojnih vladinih inicijativa, s ciljem da se Gvajance koji žive u drugim zemljama motivira na povratak, odnosno na davanje doprinosa razvoju njihove domovine."

Instrumenti koji bi trebali olakšati donošenje odluke o povratku su primjerice oslobađanje od plaćanja poreza za kvalificiranu, odnosno stručnu radnu snagu. „Ured za povratak iseljenika“ svoje ciljeve definira na vrlo jasan način: tu se radi o „podršci građanima koji su zainteresirani za povratkom u Gvajanu“, pa sve do „reintegracije Gvajanaca koji se vrate kući te korištenje njihovih sposobnosti i resursa“.

A sve to bi trebale omogućiti strateške smjernice učinkovitog menadžmenta povratnih migracija – i to nebirokratski. Veleposlanstva i konzulati te zemlje trebali bi u zemljama u kojima djeluju informirati i savjetovati Gvajance koji su spremni na povratak.

Potraživanja Venezuele

„Ja već dvije godine živim ovdje. I svaki put kad napustim zemlju, ja primijetim razliku kada se vratim“, kaže menadžerica Svjetske banke Diletta Doretti. Taj dojam potvrđuju brojke: u 2019. su investicije u infrastrukturne projekte (na primjer ceste ili luke) iznosile 187 milijuna američkih dolara (167 milijuna eura), a od tada su se popele na 650 milijuna američkih dolara (582 milijuna eura) u 2023.

No, uspješna priča o Gvajani ima i svoju tamnu stranu. Susjedna Venezuela u kojoj je na vlasti socijalistički diktator Nicolas Maduro, na pronalaženje naftnih rezervi u Gvajani reagirala je proklamiranjem svojih zahtjeva prema toj zemlji. Venezuela naime polaže pravo na neke gvajanske regije. Na krajnje spornom i prilično netransparentnom referendum, Maduro je dobio ono što je tražio – narod je „blagoslovio“ njegove teritorijalne pretenzije prema Gvajani. A to opravdava povijesnim sporom s nekadašnjom britanskom kolonijalnom silom oko načina na koji je povučena granica.

I tako je već godinama na dnevnom redu prijetnja Venezuele da će svoje teritorijalne pretenzije realizirati, ako bude trebalo, uz pomoć vojske. Maduro je već dao tiskati zemljopisne karte na kojima je dobar dio gvajanskog teritorija s izravnim pristupom naftnim poljima pripojen Venezueli. Činjenica je da se u Gvajani već sad nalaze brojni Venezuelanci. To su ljudi koji su iz svoje domovine pobjegli u Gvajanu - od represije i krize.