Gerd Müller - tihi odlazak „bombardera nacije“
16. kolovoza 2021
„Kao napadač moraš znati gdje se nalazi gol“, rekao je svojedobno Gerd Müller. „I ja sam to znao!“ Okretni napadač je bio fenomen, njegov stil igre nepredvidiv. Često bi loptu primao okrenut leđima prema golu, a čak i kad bi dodavanja bila neprecizna i kada bi morao napraviti i korak-dva i vratiti se po loptu, on je postizao ključne golove. Tako je bilo i u finalu Svjetskog prvenstva 1974. protiv Nizozemske, kada je Müller, kako je sam rekao, zabio „svoj najvažniji gol“ u karijeri – za pobjedu „Elfa“ 2:1 u Münchenu. Bio je to zgoditak kojim je SR Njemačka po drugi put osvojila Mundijal. „Loše sam primio loptu, ali sam brzo reagirao desnom nogom", tako je Müller nekoliko godina kasnije opisao svoj gol: „I lopta je završila u mreži."
A lopta je u Müllerovoj karijeri u mreži završila nekoliko stotina puta. On možda nije postizao lijepe zgoditke, ali je mrežu tresao itekako često. U legendarnoj momčadi FC Bayerna iz 70-ih godina prošlog stoljeća, u kojoj su nastupale zvijezde poput Franza Beckenbauera, Seppa Maiera, Paula Breitnera i Ulija Hoeneßa, Gerd Müller je bio jedan od najvažnijih „kotačića“.
„To životno osiguranje, to je bilo jedinstveno. Jednostavno si znao da će on nekako postići gol“, tako je Breitner opisao sposobnosti svog kolege iz vrha napada u dokumentarnom filmu NDR-a koji je produciran povodom 75. rođendana „bombardera nacije“. Breitner je tada zaključio: „On je najveći genij kojeg sam doživio u nogometu.“
"Bombarder" i rekorder
Müller je u FC Bayern stigao kao 18-godišnjak iz bavarskog provincijskog grada Nördlingena. Odšteta je tada iznosila samo 4400 njemačkih maraka. Skromna investicija koja se itekako isplatila minhenskom klubu. Prilikom dolaska u glavni grad Bavarske, Müller je za nogometnog profesionalca imao i nekoliko kilograma viška. Njegov prvi trener u Bayernu, Zlatko „Čik“ Čajkovski, dao mu je stoga nadimak „mali, debeli Müller" i poslao ga da trenira s drugim timom. Kasnije se Müller uspio etablirati i u prvoj momčadi, a onda je dobio i nadimak „bombarder“.
U 427 nastupa u Bundesligi, Müller je za FC Bayern postigao 365 golova. On je dugo vremena bio i rekorder po broju zgoditaka postignutih u dresu „Elfa” (68), tek ga je 2014. Miroslav Klose uspio preteći. Müller je s FC Bayernom četiri puta osvajao titulu prvaka Bundeslige, četiri puta je osvajao Njemački kup. Tri puta je bio pobjednik Kupa prvaka, s Bavarcima je osvojio titulu najboljeg kluba na svijetu, bio je prvak Europe i svijeta s reprezentacijom Zapadne Njemačke. Sedam puta je osvojio titulu najboljega golgetera Bundeslige, u sezoni 1971./1972. postigao je 40 prvenstvenih zgoditaka. Taj rekord je dugo vremena bio nedostižan brojnim generacijama golgetera, tek ga je Poljak Robert Lewandowski u prošloj sezoni uspio „srušiti“ – s 41 zgoditkom, također u dresu Bayerna.
Nova domovina
Müller je do 1979. branio boje rekordnog prvaka Bundeslige, a onda je napustio FC Bayern. I to nakon jedne svađe. Bio je ljut na tadašnjeg trenera koji ga je izvadio iz igre iz sportskih razloga. „Bombarder” je prešao u Fort Lauderdale u američkoj saveznoj državi Floridi. Nakon aktivne nogometne karijere, Müller je tamo sa svojom suprugom i prijateljima vodio jedan restoran u kojem je prodavao stekove. Do sredine 80-ih godina ostao je na Floridi. Nakon povratka u München, nastupila je kriza. Nije imao posla, ostao je bez svakodnevne rutine – i sve češće posezao za alkoholom. Postao je teški ovisnik. I kad je već bilo skoro prekasno, spasili su ga njegovi nekadašnji prijatelji i kolege iz FC Bayerna.
Uli Hoeneß, tadašnji Bayernov menadžer, Mülleru je koncem 1991. ponudio posao u klubu. „Gerd, ako ti treba pomoć i ako ćeš prihvatiti pomoć, mi smo spremni pomoći. Ali možemo ti pomoći samo ako dozvoliš da ti se pomogne”, rekao je (po navodima minhenskog lista „Abendzeitung”) Hoeneß tada Mülleru. „Bombarder“ je najprije tvrdio kako mu ne treba pomoć, kako je sve u redu, a onda je tjedan dana razmišljao o toj ponudi i odlučio otići na kuru odvikavanja od alkohola. Kasnije je postao član trenerskog stožera minhenskog prvoligaša. Za Gerda Müllera je tako počela nova, druga karijera u FC Bayernu.
Kada s Bavarcima putuje po inozemstvu, često je upravo on, „bombarder” i idol iz 70-ih godina, najveća atrakcija FC Bayerna. Fanovi iz čitavog svijeta od njega traže autogram ili selfie čak i češće nego od članova aktualne momčadi.
Tihi oproštaj
U jesen 2014. Gerd Müller se iz zdravstvenih razloga povlači sa svoje dužnosti u FC Bayernu. Godinu dana kasnije iz kluba je potvrđeno da on boluje od Alzheimera i da se nalazi u jednom domu u kojem se oko njega skrbe stručne osobe, daleko od javnosti.
Müllerovom smrću njemački nogomet je ostao bez jednog velikana. On sam nikada nije htio biti u središtu pozornosti. Tiho je otišao u 76 godini života. Života na koji se na svom koncu više nije mogao ni sjećati. Ali u sjećanju drugih, navijača, bivših suigrača i kolega, pa i u njemačkoj nogometnoj povijesti, Gerd Müller će zauvijek imati posebno mjesto.