Genetski test uvjet doseljavanju članova obitelji

Već u kolovozu prošle godine njemačka je Vlada izradila nacrt zakona o genetskoj dijagnostici koji u idućih par mjeseci treba biti usvojen. Zakon obuhvaća i odnos prema migrantima. Osobe čiji članovi obitelji žive u Njemačkoj i koje same žele doći u Njemačku moraju prvo proći genetski test koji dokazuje da su bliska rodbina. Njemačka veleposlanstva i konzulati ovaj test primjenjuju za kandidate iz 41 zemlje.

"Zakon diskriminira migrante"

Kada je u Francuskoj nedavno oko 500.000 osoba prosvjedovalo protiv novog strogog zakona o doseljenicima i genetskim testovima, francuski je predsjednik Sarkozy ukazao na situaciju u Njemačkoj. Tek nakon toga većina javnosti u Europi je postala svjesna da se migranti u Njemačkoj već 10 godina moraju podvrgnuti genetskim testovima. Važno je naglasiti kako za ove testove ne postoji zakonska podloga. Ona se tek stvara novim Zakonom o genetskoj dijagnostici. Stanovništvo se treba zaštititi od krađe genetskih podataka. Postoje mnoge institucije koje bi rado htjele imati uvid u gene stanovništva. Osiguranja žele znati koga točno osiguravaju, a poslodavci žele znati je li nova radna snaga zdrava. Genetika se ubraja među najosjetljivije osobne podatke, koji zahtijevaju posebnu zaštitu.

Susanne Schultz iz mreže za genetsku etiku pozdravlja prijedlog novog zakona, ali isto tako ističe kako se u njemu svjesno diskriminiraju osobe koje dolaze u Njemačku: "Mora se reći da je zakon tu kako bi se ljude zaštitilo od krađe najosjetljivijih osobnih podataka. Trebaju se zaštititi posloprimci, osiguranja ne smiju imati pristup tim podacima. No, zakon odobrava uvid veleposlanstvima i konzulatima u te podatke i to kada ljudi traže vizu za članove svoje obitelji. To je zapravo naša kritika ovog zakona."

Zakonu koji štiti genom Nijemaca istovremeno vladinim ustanovama dozvoljava pristup genetskim podacima useljenika. To se posebno odnosi na osobe koje svoju djecu koja žive u inozemstvu žele dovesti u Njemačku. Njemački konzulati ovaj test zahtijevaju za kandidata iz 41 zemlje. Marei Pelzer je odvjetnica u organizaciji za izbjeglice Pro Asyl i kaže: "Ovi se testovi posebno primjenjuju na zemlje iz kojih dolazi najviše izbjeglica. Mijanmar je na primjer jedna od država u kojoj se ne priznaju dokumenti. Zbog toga su osobe koje žele doći u Njemačku prisiljene na genetske testove. To je veoma skupo, a troškove snose migranti. Ovdje se šteti migrantima i zbog toga smatramo kako je to s pravnog gledišta nedopustivo."

Poželjni su samo migranti s diplomom

Velika je i razlika između Nijemca i useljenika, što sa podacima koje se doznaju iz genetskog testa. Na primjer, djeca migranata u svakom će slučaju doznati da li je osoba koju su do sada zvali ocem uistinu njihov otac. Nijemci s druge strane mogu napraviti genetski test, ali ukoliko ne žele da doznaju istinu mogu ga i ponoštiti. Djankiray Painemal došla je iz Čilea u Njemačku i kaže: "To je dilema. Ljudi žele zajedno živjeti i onda se i podvrgnu tom testu. No, da imam to pravo ne bih htjela proći taj test. Ja imam pravo da ovdje živim sa svojim djetetom. Ali to je politika, zapravo se radi o tome da se zaustavi migrante. Europa više ne želi migrante i to je cilj te mjere." Traže se samo migranti s diplomom inženjera, osobe koje su u bijegu ostavile sve svoje papire u domovini , takve osobe nisu tražene, kritizira Marai Pelzer: "Kada migranti žele dovesti članove svoje obitelji onda ih se optužuje da lažu, to nisu njihova djeca. Postoji odbojno stajalište prema migrantima. Radi se o nastojanju politike da zaustavi ulazak osoba iz zemalja koje su u razvoju, a genetski testovu upravo su primjer za to."

U Francuskoj su veliki protesti uspjeli spriječiti stupanje novog zakona o doseljenicima na snagu. Danas se samo majčinstvo dokazuje pomoću genetskih testova, a troškove od 500 eura snosi država. Za razliku od Njemačke, gdje useljenici sami plaćaju taj iznos ako žele živjeti zajedno sa svojom djecom u Njemačkoj.