Eurosong nije tako "bedast" kao što ga predstavljaju

Istraživačka mreža za Euroviziju (Eurovision Reaserch Network) sastavljena je od intelektualaca, ljudi iz TV-branše i drugih stručnjaka koji žele ući u srž ovog natjecanja koje se održava svakog proljeća.

Njihovo akademsko istraživanje financira britansko Vijeće za istraživanje umjetnosti i ljudskih aktivnosti. Karen Fricker je Amerikanaka, predaje suvremeno kazalište na Kraljevskom sveučilištu Holloway u Londonu i jedna je od direktorica dvaju istraživačkih projekata o Eurovizijskom natjecanju.

Deutsche Welle: Što trenutno istražujete?

Karen Fricker: Naš zadnji projekt je nazvan "Eurovizija i nova Europa" a obrađjue prije svega činjenicu da se Natjecanje za pjesmu Eurovizije u ovom stoljeću jako proširilo. S dvadesetak na više od 40 natjecatelja ove godine, a većina sudionika nije iz zapadnoeuropskih zemalja. Od pada Berlinskog zida, težište se pomaknulo prema istoku.

To je dovelo do vrlo zanimljivih političkih pomaka na natjecanju, tako što su nove zemlje-natjecateljice počele pobjeđivati. Prema našem mišljenju, one su to shvatile ozbiljno kao platformu da dokažu svoju pripadnost Europi, da predstve vlastitu nacionalnu kulturu na europskoj pozornici. Imamo vrlo zanimljivih projekata kao u Estoniji, gdje je apsloutno bilo prihvaćeno da će način na koji se zemlja bude predstavila biti i dio kampanje za ulazak u Europsku uniju. Bilo je važno predstaviti se kao "prava" europska zemlja.

Dominacija ovih tzv. novih zamalja izazvala je pomalo strah i negativne komentare u zapadnim medijima, što je pak, prema našem mišljenju, samo odražavalo mnogo šire promjene koje su se događale zbog europskog širenja i straha od "drugih". Meni su se osobno, neki od izraza korištenih u medijima činili prilično rasističkim.

No kako te zemlje mogu na Grand Prix gledati tako ozbiljno, kad ga mnogi smatraju tek "bedastim" događajem?

Mislim da klasificiranje Eurosonga kao bedastog, kičastog ili skupa čudaka odražava zapadnjačko pridavanje manje vrijednosti ovom natjecanju. Na kraju krajeva, to je natjecanje pop glazbe, i to je ono oduvijek i bilo. To je prilika za godišnje okupljanje i prezentiranje pop pjesme drugim Europljanima. Ali kao takvo je vrlo važno mjesto na kojem se pregovara o europskom identitetu. Kad se inače u bilo koje drugo doba godine Europljani okupe na javnom forumu kako bi nešto izvodili jedni za druge?

Što ovo natjecanje govori o jedinstvu ili nejedinstvu Europe?

U našem projektu "Nova Europa" na kojem radimo nekoliko godina, sudjeluju akademici iz različitih disciplina, od etno-muzikologije do političkih znanosti i sociologije. Ono što smo otkrili je da ta slika o veseloj, razdraganoj, ujedinjenoj Europi koju predstavalja EU, taj koncept "ujedinjene raznolikosti" koji je slogan EU-a, u Europi ne postoji, a ne postoji ni na natjecanju za pjesmu Eurovizije.

Još uvijek postoje ogromne razlike u Europi a nove zemlje ne napreduju gospodarski, društveno ni demokratski kao što smo se bili nadali. Na Eurosongu možete čuti pjesme sa prikrivenim ili otvorenim političkim komentarima o nejednakosti u Europi. Mislim da je Litva prošle godine imala pjesmu s naslovom "Eastern European Funk" (Istočnoeuropski funk) pri čemu su šetorica momaka predstavila pjesmu u rap stilu a u kojem su stihovi išli: "da, isti smo, ali nismo isti kao vi". Pjesma je govorila o tome da su istočni Europljani ljudi koji čiste kuće i čuvaju djecu zapadnih Europljana, ali da osjećaju kako nisu prihvaćeni kao ravnopravni građani EU-a.

Tu je riječ o nejedinstvu. Što je s jedinstvom?

Mislim da ima puno toga za slaviti na Eurosongu i što on radi, uključujući i činjenicu da je to idealistička i vesela platforma za slavlje. Imate na Euroviziji dugu povijest pjesama koje slave ili pozivaju na jedinstvo, a vrhunac je čuvena talijanska pjesma iz 1990. "Insieme:1992" sa stihovima "ujedini se, ujedini se Europo", koja je i pobijedila. Ima fantastičan spot na YouTube-u. Svi bi ga trebali pogledati. Toliko je karakterističan. I čuvena fizura je tamo.

Kako biste opisali estetiku Eurosonga?

To je teško klasificirati, a to je i dio uzbuđenja i ljepote i zbog čega ljudi to uopće gledaju. Ponekad gledate nastup i pitate se: "Jel' oni to stvarno ozbiljno misle?". Ali onda shvatite da oni odražavaju sustav ukusa koji je drugačiji od vašeg. I time nas pozivaju da kao ljudi koji živimo u zapadnoj Europi preispitamo jesu li naša shvaćanja "dobrog ukusa" kulturno specifična pozicija.

S druge strane, vidimo zemlje koje se trude prilagoditi se normi i da im to baš ne uspijeva. Postojeći standardi pop-glazbe su zapravo jedna vrsta anglo-američkih standarda i često možete vidjeti zemlje kako se trude stvoriti vrlo suvremenu uspješnu pop pjesmu. Ponekad im to uspije a ponekad potroše puno novaca na skupe poznate američke producente da bi im proizveli baš taj zvuk.

U kojem će se smjeru razvijati Eurosong sljedećih godina?

To je stvarno dobro pitanje, posebno jer smo u razdoblju gospodarske stagnacije. Unatoč tomu, ove je godine bilo više kandidata, 43, nego ikad. Čini se da je Eurosong prilično otporan.

Ono što se dogodilo u zadnjih nekoliko godina, nakon što su se početkom stoljeća natjecanju pridružile istočnoeuropske zemlje, pobjednici su opet počeli dolaziti sa zapada. Pobijedila je Norveška, pa Njemačka. Mnogi to smatraju vrlo bitnim, jer neke zemlje, poput Njemačke daju jako puno novca za ovo natjecanje. Većina pjesama koje su ove godine bile favoriti dolaze iz zapadnoeuropskih zemalja. U svakom slučaju mislim da je Lena prošle godine bila vrlo zaslužena pobjednica.

Zašto?

Jer je pjesma bila vrlo suvremena. Bila je svježa. Nikad prije na Eurosongu nismo vidjeli ni čuli nešto takvo. To je bila pjesma za top-liste. A ona je bila mlada i pristupačna.

Meni se čini, iako nemam znanstvenih dokaza za to, da veliku glasačku snagu na Natjecanju za pjesmu Eurovizije imaju mlade žene. Ako promatrate pobjednike zadnjih godina, imali ste zgodne dečke i Lenu, mladu ženu koja projicira sliku osobe s kojom se može lako komunicirati, koja je jedna od nas, nosi haljinu koju je u svom omiljenom dućanu mogla kupiti i jedna od nas. Zgodna, ali ne prelijepa poput nekog modela, pjevala je zanimljivu i malo otkačenu pjesmu. Mislim da je privukla puno simpatija i da su se s njom identificirale mnoge mlade žene.

Autor: Lousia Schaefer/ Snježana Kobešćak

Odg. ur.: S. Matić