Erozija slobode medija u Europi

Prema kojim kriterijima, kojim metodama Reporteri bez granica mjere slobodu medija?

Temelj za ranglistu je upitnik o svim aspektima neovisnog novinarskog rada koji šaljemo na 20 jezika stotinama novinara, znanstvenika, pravnika, odvjetnika za ljudska prava, ali i našim dopisnicima. Istraživanje na temelju kojeg je načinjena najnovija lista odnosi se na 2015. godinu, a napadi, nasilje i zatvorske kazne dodatno još na razdoblje studenog i prosinca 2014. U upitniku koji se primjenjuje u cijelom svijetu nalazi se 87 pitanja u šest kategorija, o medijskoj raznolikosti, neovisnosti, uvjetima novinarskog rada, samocenzure, pravnih okvirnih uvjeta, institucionalne transparentnosti i – što je također jako važno – proizvodne infrastrukture.

Koji su najvažniji trendovi nove rang-liste?

Važan trend je zapravo ono što smo utvrdili i prošle godine da imamo pojačan pritisak na medije u cijelom svijetu. Imamo stvarno sve jače autokratske tendencije u zemljama kao Egipat, Rusija, ali i Turska. Vidimo da ima sve više nacionalno-konzervativnih vlada kao u Poljskoj, Mađarskoj, koje državne i druge medije stavljaju pod svoju kontrolu. Važno je također da se sve to događa diljem svijeta uz vjerski obojene ideologije, represivne zakone o sigurnosti i da ima sve više zakona – tu je Turska istaknuti primjer u novije vrijeme – koji zabranjuju navodno vrijeđanje predsjednika, zakona protiv bogohuljenja, zbog kojih i novinari bivaju zatvarani. Još jednu točku bih spomenuo, a to je da koncentracija medija u rukama oligarha. To zapravo ugrožava neovisnost medija diljem svijeta, jer se medije zloupotrebljava za političke, gospodarske ili ciljeve pojedinih oligarha – što se uvijek događalo, ali se sve više zaoštrava.

Njemačka se na ovogodišnjoj listi pogoršala za četiri mjesta – sad je na 16. – što je u prvom redu posljedica jakog porasta verbalnih, pa i nasilnih napada na novinare.

Postoje li sličnosti u zemljama istočne i jugoistočne Europe?

Kad govorimo o Europi može se reći da se nastavlja erozija europske uloge predvodnika u slobodi medija, koju smo utvrdili već 2014. godine. To se uočava kao trend, mislim u posljednje tri godine. I da stvarno u tim zemljama, takorekuć u srcu Europe, ali i na njezinoj periferiji, postoje zakoni protiv terorizma i špijunaže koji se upotrebljavaju za ograničavanje sloboda, to su takorekuć trendovi u Europi.

U Hrvatskoj je nova vlada smijenila vodeće urednike i glavne urednike na javnoj radioteleviziji, slijedi pomalo „model Mađarske i Poljske“. Istovremeno je obustavljena jedna satirična televizijska emisija, novi ministar kulture je ukinuo financiranje neprofitnih web-stranica. 63. mjesto na rang listi nije osobito dobro. Kako Vi ocjenjujete stanje u Hrvatskoj?

Hrvatska se, nažalost, svrstava u red s Mađarskom i Poljskom, kao članica EU-a, iako relativno mlada članica, koja ne poštuje stvarno slobodu medija, u kojoj se pokušava kontrolirati medije poznatim sredstvima. Ako izuzmemo činjenicu da su vlasnički odnosi u Hrvatskoj – kao i u brojnim drugim zemljama jugoistočne Europe – netransparentni, netransparentna je i dodjela medijskih licencija. I što je u Hrvatskoj još uvijek problematično, da se kleveta može kazniti novčanom kaznom.

U Srbiji s našega gledišta analize pokazuju da postoji zastrašujuća dominacija medija bliskih vladi i da raste utjecaj vlade na medije.

U svakom slučaju postoji ekonomski pritisak, ali postoji i politički pritisak. Ima i prijetnji novinarima koji su djelomice izašli u javnost, a to je za zemlju koja želi postati članica EU-a vrlo teško i kritično. Ako novinari, ciljano kritični novinari, moraju računati s prijetnjama, djelomice i nasilnim napadima, to je jako, jako teško.

Koje zahtjeve Reporteri bez granica upućuju tim zemljama u vezi s EU-om i demokratizacijom?

Želimo pokazati da sloboda medija ni u Europi nije nešto po sebi razumljivo. Mislim da se i u zapadnoj Europi puno godina opušteno gledalo misleći: sve je u redu. Ali, mislim da se i u Europi ponovo mora braniti slobodu medija, jer je sloboda medija s puno strana pod pritiskom. Mislim da je prije svega jako veliki problem transparentnost vlasništva nad medijima, u to sam se upravo uvjerio prilikom našeg putovanja po Europi. Tu sve vlade u Europi moraju pokušati nešto promijeniti, jer će to voditi i većoj vjerodostojnosti. Ako mediji trebaju igrati svoju važnu ulogu u demokraciji moraju biti transparentni i poznati interesi koji se kriju iza medija. Tu se, mislim, nešto mora dogoditi.