Novinari pred turskim sudom

Optužbe protiv glavnog urednika nadregionalnog lista Cumhuriyeta, Cana Dündara i direktora ureda lista u Ankari Erdema Güla su gotovo apsurdne: tereti ih se za špijunažu, otkrivanje državnih tajni, pripremu državnog udara i pomoć u formiranju terorističke udruge.

Uhićeni su koncem studenog jer su objavili izvješće o isporuci oružja kojeg je turska tajna služba slala pobunjenicima u Siriji. Umješao se osobno turski predsjednik Recep Tayip Erdogan, tvrdivši kako se tu radilo o "slanju humanitarne pomoći" i osobno je podnio krivičnu tužbu protiv novinara.

Tri mjeseca su proveli u istražnom zatvoru dok Ustavni sud Turske nije donio odluku kako moraju biti pušteni na slobodu do suđenja. Zato su koncem veljače pušteni, ali ovog petka (25.3.) počinje suđenje. Ako ih sud proglasi krivima za ove monstruozne optužbe, prijeti im kazna doživotnog zatvora.

Glavni urednik lista, Cem Dündar naravno da odbacuje sve optužbe, ali je prilično siguran kako će ih sud ipak proglasiti krivima. U razgovoru za novinsku agenciju dpa kaže kako "Turska nikad nije bila raj za novinare: samo list za koji radim broji četiri mučenika našeg zanimanja, dakle četiri novinara koji su ubijeni. (...) Ali da iskreno kažem, čak niti za vrijeme vojne diktature u Turskoj nije bilo tako velikog pritiska na novinare i medije."

Optuženi glavni urednik upravo turskog predsjednika Erdogana smatra trenutno "najvećim medijskim mogulom" u Turskoj. Poslovne ljude koji su predsjednikovi prijatelji je Erdogan naveo da kupe medijske kuće u Turskoj - ili ih je i sam pokušao osvojiti.

To svjedoči i međunarodna novinarska udruga Reporteri bez granica. Ona traži od turskog pravosuđa neka smjesta obustavi postupke protiv novinara. Poslovođa ove organizacije, Christian Mihr smatra kako je skandal već i sama činjenica da je moglo doći do sudskog procesa protiv novinara koji su samo obavljali svoju društvenu zadaću.

Ovaj slučaj je "simptomatičan, kako čelništvo Turske sve otvorenije krši zakone u svojoj borbi protiv neugodnih novinara", smatra Mihr. "Ako je tursko pravosuđe još dostojno svog naziva, mora se pobrinuti da novinari Cumhuriyeta što prije mogu nastaviti sa svojim radom bez straha da mogu biti osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne."

Prema Reporterima bez granica, po slobodi tiska i izvještavanja je Turska tek na 149. od ukupni 180 zemalja koje su na tom popisu. To znači da je za novinare u Turskoj čak i gore nego na primjer u afričkim zemljama kao što su Niger, Liberija ili Zambija. I u posljednjem izvješću američkog instituta Freedom House, stanje slobode medija i izvještavanja u Turskoj je ocjenjeno kao "bez slobode."

Upravo u posljednjim mjesecima i dok se opet razgovaralo o suradnji Europske unije i Turske i o mogućem nastavku pregovora o njenom članstvu, u Turskoj su "nepoželjni" mediji bili izloženi sve većoj državnoj represiji. Tako je koncem listopada prošle godine državno odvjetništvo medijski koncern Koza Ipek stavilo pod državni nadzor, isto se dogodilo početkom ožujka listu Zaman i njegovom izdanju na engleskom jeziku Today's Zaman. Ubrzo nakon toga je taj list naveden da promjeni način pisanja i usvoji ono što turska vlada želi da mediji pišu.

Turska vlada vrši pritisak i na strane novinare. Nema tome dugo da je iz Turske njemački list Der Spiegel morao povući svog dopisnika Hasnaina Kazima iz Istanbula. Formalno, turske vlasti mu nisu željele produžiti akreditaciju za novinarski rad u toj zemlji, makar je mjesecima njemački list pokušavao ishoditi produženje.