Ekonomska politika zakopanog blaga

Otpor prema novim istraživanjima i eksploataciji nafte i plina s dna Jadranskog mora raste iz dana u dan. Podsjetimo se: na početku siječnja Vlada Republike Hrvatske izabrala je pet međunarodnih kompanija, putem javnog nadmetanja, a s kojima bi na proljeće trebala potpisati ugovor o koncesioniranju 10 podmorskih polja. No brojni ekološki motivirani prigovori na sam način kojim se to izvodi, otada ne prestaju stizati na vladin račun. Štoviše, u međuvremenu su se kritički uključile i nevladine udruge te sektorska ministarstva iz Italije i Slovenije.

U Hrvatskoj po tome prednjači Zelena akcija, ovdašnja najaktivnija i najuspješnija građanska organizacija koja se već punih 25 godina bavi zaštitom okoliša. Njihove su primjedbe oko vladina petroenergetskog plana na Jadranu posve jednostavne – suradnja s naftaškim kompanijama, navode oni posljednjih tjedana, pokrenuta je bez neophodnih priprema i u uvjetima potpune nespremnosti institucija za projekt takvog opsega. Hrvatska još uvijek ne raspolaže niti standardno nužnom Strategijom upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem, krunskim dokumentom za gospodarenje jednim tako izuzetnim resursom kao što je Jadran.

Farsa od procedure

„Umjesto da taj tekst bude na početku i da ga slijedi zakonski propisana strateška studija o utjecaju na okoliš za konkretna područja Jadrana, procedura je doslovce izvrnuta naglavce“, rekao nam je Bernard Ivčić, predsjednik upravnog odbora Zelene akcije. On tumači da bi raspisivanje natječaja za koncesionare moralo doći tek nakon rečena dva koraka, a ne na početku, kao što je izvedeno. „Ali ne, prvo su izabrani koncesionari“, nastavlja Ivčić, „a tek zatim ćemo vidjeti procjenu utjecaja na okoliš, i na kraju možda stigne i Strategija upravljanja, makar to bilo potpuno besmisleno“.

Zelena akcija zastupa stajalište da se Jadranu treba pristupati kudikamo sistematičnije, bez paušalnih zahvata koji od svake procedure čine farsu. Ta udruga dovodi u pitanje i započetu javnu raspravu o procjeni utjecaja na okoliš, budući da je natječaj za investitore već završen, a trebalo je sve biti organizirano obrnutim redoslijedom. Ako je donesena gotova odluka o broju koncesionara i konkretnim podmorskim poljima, prejudicira se studija utjecaja na okoliš koja bi tek morala odgovoriti na pitanje o obuhvatu i intenzitetu istražnih i eksploatacijskih radova sa stajališta očuvanja okoliša i rizika po druge aktivnosti.

Pritisci iz susjedstva

Predsjednik upravnog odbora Zelene akcije istaknuo je da će ta uduga sudjelovati u javnoj raspravi, no na tome se neće zadržati ako zaključci studije budu manjkavi ili se neki aspekti utjecaja na okoliš ne obrade na adekvatan način. „U tom slučaju ćemo pokrenuti i određene pravne korake, ali i poticati države koje dijele Jadran s Hrvatskom da posegnu za mehanizmima Konvencije o procjeni utjecaja na okoliš prekodržavnih granica ESPOO“, kaže Bernard Ivčić.

Ministarstvo okoliša i prostora Slovenije već je Hrvatskoj najavilo da će zatražiti uključivanje u nadzor projekta, a oglasili su se i pojedini subjekti u Italiji. Talijanski europarlamentarci nisu se doduše pri iznošenju prigovora obazirali na činjenicu postojećeg kudikamo intenzivnijeg eksploatiranja jadranskog podmorja s tamošnje strane državne granice. Također, udruga „No triv“ (Bez platformi) koja se protivi i umnožavanju platformi u samoj Italiji, upozorila je na rizičnost podmorskih radova na južnim eksploatacijskim poljima u blizini Dubrovnika. Tamo naime ima dosta odbačenih neeksplodiranih bombi iz Drugog svjetskog rata.

Spomenimo još da se sve kritike ne svode samo na rizik po turizam, kao jednu od najvažnijih hrvatskih privrednih djelatnosti čiji bi status mogla ugroziti ne samo kakva naftna mrlja, nego već i sam prizor eksploatacijske platforme na horizontu. Ekološki aktivisti upozoravaju i na buku izuzetno opasnu po morsku faunu – seizmička snimanja podmorja uoči bušenja izvode se naime pomoću snažnih zvučnih udara s direktnim štetnim efektima na živi svijet.

Reakcija na krizu

Naposljetku, obratili smo pozornost i na ekonomski aspekt vladine odluke da tako naglo i paušalno pristupi mogućem koncesioniranju i eksploataciji Jadrana. Nema tajne, riječ je o reakciji na krizu i sve težu zaduženost, no ostaje pitanje odabira optimalnog pristupa problemu. Ovaj način podsjeća na polaganje svih nadanja na pronalazak zakopanog blaga, i to bez rezervnog plana, a uključivši sve navedene rizike. S takvom se procjenom složio i hrvatski ekonomski analitičar Guste Santini, rekavši nam kako je vladi očito lakše da zamisli slučajan dobitak negoli da se odluči na razvojnu politiku s pristizanjem tehnoloških i obrazovnih zaostataka u koje smo zapali od tranzicije naovamo.

Naš sugovornik primijetio je da se posljednjih dana pokazuje kako vlada ne zna najbolje riješiti ni problem koji su prouzročile banke, kamoli da će znati s naftnim kompanijama. „Javni dug nezadrživo raste, a oni sva očekivanja okreću k ideji da će mogući nalazak nafte riješiti sve. I da zatim opet neće morati raditi ništa, pretpostavljam. Bolje nam je da uvidimo kako u pravilu tragično prolaze male, politički slabe zemlje s otkrivenim zalihama nafte. Zato kažem – daj nam, Bože, da je uopće ne nađu“, upozorava Santini.