Ebola: zanimanje veliko, donacija malo

Daniel Peter stoji u vrtu na jugu Kölna i oblači prvo jedno plavo, pa preko njega žuto zaštitno odijelo. Potom stavlja kacigu i zaštitne naočale i na kraju obuva zaštitne čizme. Ovog mladog liječnika okružilo je oko trideset novinara i reportera s mnoštvom kamera i fotoaparata.

Zanimanje je ogromno...

Peter je demonstrirao novinarima kako se zaštiti od ebole. Zanimanje je ogromno, a posebno od ovog utorka kada je prvi pacijent zaražen smrtonosnim virusom preminuo u Njemačkoj. Na demonstraciju zaštite od ebole savez "Njemačka pomaže" pozvao je različite humanitarne organizacije, a među ostalima tu su bili i predstavnici "Saveza Samarićana". S njihovim "timovima za brze intervencije" Peter je već bio angažiran u Iraku, te nakon tajfuna Haiyan na Filipinima. Pitamo ga hoće li ići i na područja pogođena epidemijom ebole kako bi u plavo-žutom odijelu pomagao zaraženim pacijentima. "Ne. Ne vjerujem. Pogotovo zato što imam dvije male kćerkice", kaže on i dodaje da "vjeruje u zaštitno odijelo isto koliko i u ljudske greške". "A nisam čovjek koji ne griješi." I upravo taj preostali rizik, kaže, ne može eliminirati i to bi bilo previše zbog njegove djece.

...malo donacija

Do sada je više od 400 liječnika i drugog medicinskog osoblja zaraženo virusom ebole. Pa čak i u Sjedinjenim Američkim Državama i Španjolskoj, gdje postoje mnogo bolji uvjeti i zaštitna odijela nego u zapadnoj Africi, zaražene su dvije medicinske sestre. U Njemačkoj su, kaže Peter, uvjeti još za nijansu bolji: "I ovdje je mnogo manja vjerojatnost da ćete se zaraziti nego na primjer u Liberiji."

Pa čak i kada bi preuzeo rizik i odlučio otputovati da pomogne, u ovom trenutku organizacija "Njemačka pomaže" nema nijednog ljekara ni bilo koga od drugog medicinskog osoblja koje pomaže u borbi protiv ebole. A donacije? Blagajne se pune vrlo sporo. Mnoge njemačke humanitarne organizacije do sada bilježe male šestoznamenkaste svote. A kada se dogode potresi, oluje ili druge prirodne katastrofe njemačka pomoć je daleko veća. No, i same organizacije zadužene za pružanje pomoći su podcijenile razmjere epidemije i nisu se dovoljno zalagale za dobivanje donacija. Također ni "Savez Samarićana" nije angažirao nijedan svoj tim za pomoć u borbi protiv epidemije, kaže Edith Wallmeier iz ove organizacije za pomoć u inozemstvu.

Nedovoljna obuka

"Naši suradnici za sada nisu dovoljno obučeni, kako bi na primjer izgradili izolirane bolnice ili njegovali pacijente oboljele od ebole", kaže Wallmeier. Obuka mora biti obavljena u cijelosti i s treningom. "Jer, zarazne bolesti su posebno komplicirane i osoblje mora biti vrlo dobro pripremljeno.“

No članovi "Saveza Samarićana" i drugih organizacija okupljenih u savezu "Njemačka pomaže" su na ipak na druge načine angažirani u borbi protiv ebole. Timovi u pogođenim područjima objašnjavaju koje higijenske mjere je nužno poduzeti da bi se sačuvali od zaraze opasnim virusom. A osim toga, kaže Edith Wallmeier, svi se pripremaju i za situaciju u kojoj bi došlo do širenja ebole i na druge zemlje. U jednoj klinici "Saveza Samarićana" u Gambiji osoblje vježba korištenje plavo-žutih zaštitnih odijela.

Strah od širenja epidemije

"Opravdan strah je svuda prisutan", kaže Wallmeier. I u susjednom Senegalu zabilježen je jedan slučaj, a u klinici "Saveza Samarićana" svaki drugi pacijent je iz neke druge afričke zemlje. „Zato su velike i šanse da se među njima nađu i oboljeli od ebole“, kaže Wallmeier. Na pitanje što ako se dogodi da se netko zarazi i u Njemačkoj, Wallmeier odgovara da je Savez na to spreman, kao i druge humanitarne organizacije. Jer, kako ističe, to se ne može u potpunosti isključiti.