Ebola u Africi: "Stanje je katastrofalno"

DW: Ovoga tjedna je stigla vijest kako je i u Sjedinjenim Američkim Državama zabilježen prvi slučaj oboljenja ebole izvan Afrike. Prijeti li ebola čitavom svijetu?

Jan-Philipp Scholz: Moje je mišljenje da možemo biti razmjerno mirni. Stanje na Zapadu je posve drugačije nego na zapadu Afrike. U SAD i u Europi postoje zdravstveni sustavi koji funkcioniraju, a taj američki pacijent leži izoliran i zna se s kojim sve osobama je bio u dodiru. Ne mogu si zamisliti da to može biti ozbiljna opasnost za SAD ili druge zapadne zemlje.

Ali u Africi je umrlo već više od 3.000 ljudi od ebole. Upravo ste se vratili iz Sijera Leonea, kako je tamo?

Scholz: Apsolutna katastrofa! Čitav problem jest da u toj zemlji nedostaje baš svega kako bi se zbrinuli oboljeli od ebole. Zdravstveni sustav je većim dijelom kolabirao i prije svega nedostaju postaje za izolaciju zaraženih. Mnogi bolesnici su zato još kod kuće s njihovim obiteljima i zaražuju i rodbinu i susjede. Mnoge bolnice ne funkcioniraju jer se liječnici i njegovatelji više ne boje samo malarije, nego i da mogu oboljeti od ebole. Još je nekoliko međunarodnih organizacija u zemlji, na primjer Liječnici bez granica ili Cap Anamur. Ali inače, za oboljele se ne brine nitko.

Neki stručnjaci smatraju kako u Sijera Leoneu, Liberiji i Gvineji nisu samo njihovi zdravstveni sustavi pred slomom, nego da prijeti kolaps čitavog državnog aparata. Mislite li da ima osnova toj bojazni?

Scholz: To u svakom slučaju nije isključeno. Ako se zaraza i dalje širi, to će imati kobne posljedice u mnogim područjima tih država. Naravno da je tamošnje gospodarstvo propalo. Ljudi pokušavaju, koliko mogu, živjeti svakodnevni život. Može se još uvijek otići na tržnicu i kupiti što treba za jelo. Naravno da se ljudi negdje moraju opskrbljivati. Ali osim toga više ne postoji nikakva privreda. A golemi problem za budućnost jest da se ni žetve više ne ubiru. To znači da će hrane nestati, a te zemlje su dobrim dijelom isključene od ostatka svijeta. Ne želim dramatizirati, ali opasnost općeg državnog kolapsa postoji.

U vašim reportažama me osobito dojmila fotografija jedne bolesnice od ebole koja prestravljena bježi iz jedne postaje za izolaciju bolesnika. Koja slika iz Sijera Leonea je vama ostala u sjećanju?

Scholz: Baš ta jadna žena oboljela od ebole. Vidjeti je baš takvu, potpuno dehidriranu, potpuno pomućenu i kako pokušava pobjeći iz te postaje. Jer ne samo da ima malo postaja gdje se zbrinjavaju zaraženi, nego i one koje postoje ne funkcioniraju kako treba. I tamošnji liječnici priznaju da vlada kaos.

Posjetili smo neke od tih postaja za izolaciju ali iz sigurnosnih razloga nismo tamo mogli snimati. Ali se bojim da tamo vladaju katastrofalni uvjeti, a bolesnici ne dobivaju dovoljno lijekova, a čak ni dovoljno hrane. Inače ne bi bili svjedoci takvog očajničkog bijega.

Jeste li se bojali da ćete se i vi zaraziti?

Scholz: Ako se pridržavate određenih pravila doduše ne možete potpuno isključiti mogućnost zaraze, ali možete tu mogućnost držati na veoma maloj razini. Morate biti sigurni da ne dolazite u dodir s tjelesnim tekućinama oboljelih, jer se virus ne prenosi preko zraka. A šire ga osobe koje pokazuju sasvim očite simptome, poput povišene temperature ili proljeva. Ako se pazi na to, onda je rizik razmjerno malen. Osim toga, nismo ulazili u izolirane prostore gdje doista leže oboljeli od ebole. Da bi tamo ušli treba vam posebna zaštitna odjeća, a da bi nju koristili treba vam i posebno školovanje. Zato smo odlučili da tamo radije uopće ne idemo.

Ova bolest uzrokuje da ljudi umiru u mukama zbog groznice i unutrašnjeg krvarenja i ta predodžba plaši i ljude u Njemačkoj. Izbjegavaju li vas ljudi kad čuju da ste se upravo vratili sa zapada Afrike?

Scholz: To se može primijetiti. Ljudi su veoma oprezni prema toj bolesti, makar su naravno ti strahovi dobrim dijelom iracionalni. A to znači i da ljudi nisu dovoljno dobro informirani kako se ebola prenosi. Ali to se može razumjeti. To je doista užasna zaraza koja se širi Zapadnom Afrikom i može se shvatiti da se ljudi boje da se ta bolest može proširiti i u drugim dijelovima svijeta.