Dobrobit djeteta mora biti najvažnija

Posebna godina za dječja prava je 2014. Točno četvrt stoljeća nakon donošenja UN-ove Konvencije o pravima djeteta u studenom 1989., prvi put su dvoje aktivista za dječja prava nagrađeni Nobelovom nagradom za mir – 17-godišnja Malala Yousafzai iz Pakistana, koja se zalaže za pravo djevojaka na obrazovanje, i 60-godišnji Kailash Satyarthi iz Indije, koji je svoj život posvetio borbi protiv izrabljivanja djece. Malala nije samo najmlađa dobitnica Nobelove nagrade svih vremena, nego je pri tome prvo i jedino dijete kojemu je dodijeljeno takvo priznanje.

"To je jasan pokazatelj novog pogleda na djecu, odstupanje od slike koja je djecu pokazivala samo kao osobe koje trebaju zaštitu", naglašava Nigel Cantwell, stručnjak za prava djeteta iz Ženeve, koji je 80-tih godina kao koordinator nevladine organizacije sudjelovao u kreiranju Konvencije o pravima djeteta. "U međuvremenu se pročulo da su djeca itekako u stanju pridonijeti poboljšanju svojih prava te da ih se mora ozbiljno shvatiti u njihovim nastojanjima", kaže Cantwell.

Ljudska prava za djecu

Do danas se ne podrazumijeva da djeca nisu samo predmeti roditeljskog odgoja i dobronamjernog dobročinstva, već da imaju jasno definirana prava. To nerazumijevanje dodatno potvrđuje koliko je potrebna Konvencija o pravima djeteta, smatra Nigel Cantwell. "Oni koji su bili razradili i ratificirali postojeće konvencije o ljudskim pravima, nikada ne bi došli na ideju da se mogu primijeniti i na djecu. De facto ne postoji donja dobna granica za primjenu ostalih konvencija, ali na djecu jednostavno nitko nije mislio. To je točan odraz tadašnjeg poimanja djece. Kada su u pitanju bila njihova prava, djeca kao i da nisu postojala."

Konvencija u 54 članka obvezuje države potpisnice da štite djecu od diskriminacije, izrabljivanja, zlostavljanja i nasilja. Ona jasno kaže da sva djeca, pored prava na zdrav život, imaju pravo na obrazovanje i pravo da mogu u potpunosti razviti svoj duhovni i tjelesni potencijal. Kod svih preventivnih mjera, djeca imaju pravo na vlastito mišljenje i moraju biti saslušana. U svakom takvom slučaju je dobrobit djeteta od primarnog značenja.

Je li svijet postao bolje mjesto za djecu?

25 godina od donošenja konvencije, UNICEF postavlja pitanje o postignutim naprecima na području dječjih prava. Je li svijet danas bolje mjesto za djecu nego što je bio 1989. Odgovor stručnjaka je jasno "da", međutim s jednim "ali...". "Postoje područja u kojima smo postigli značajne napretke", objašnjava Nicolette Moodie iz UNICEF-ova ureda u Ženevi. "Na primjer, na područjima zdravstva i odgoja napreci su bili znatni, dok u obrazovanju već godinama stagniraju", dodaje Moodie. Dijete koje se rodi 2014. ima, prema UNICEF-u, puno veće šanse doživjeti peti rođendan nego što je to bio slučaj prije 25 godina. Zahvaljujući cjepivima i poboljšanoj zdravstvenoj skrbi, smrtnost djece se od 1990. skoro upola smanjila. Ali, diljem svijeta još uvijek svakodnevno umire 17.000 djece, a većina njih od izlječivih bolesti.

Ono što djecu uistinu ubija su siromaštvo i glad, ističe UNICEF. Zbog toga proglašava borbu protiv siromaštva jednom od najvažnijih zadaća. I na ovom području se vide napreci: gotovo se upola smanjio broj ljudi iz zemalja u razvoju koji žive u ekstremnom siromaštvu. Dok je 1990. još skoro svaki drugi čovjek u zemljama u razvoju živio u ekstremnom siromaštvu, 2010. nije čak ni svaki peti. Među najsiromašnijima djeca su ipak nerazmjerno zastupljena, priznaje Nicolette Moodie. "Ovdje vidimo značajne razlike s obzirom na primanja, etničku pripadnost, invalidnost ili neinvalidnost." Čak i kada je riječ o zaštiti djece, napreci posljednjih 25 godina nisu bili tako izraženi da bi odgovarali duhu Konvencije o pravim djeteta. "U području nasilja nad djecom, dječjeg izrabljivanja i dječjih brakova, vide se samo spori napreci. Protiv dječjeg izrabljivanja ne možete propisati 'cjepivo'. Na tim područjima se mjere puno teže provode."

UNICEF: nismo došli do najsiromašnijih

Konvencija o pravima djeteta je po mišljenju stručnjaka značajno doprinijela poboljšanju globalnih uvjeta za djecu. Ali i provedba UN-ovih Milenijskih ciljeva razvoja odigrala je veliku ulogu. Međunarodna zajednica se 2000. obvezala na ambiciozne ciljeve u borbi protiv siromaštva i pristupa hrani, zdravstvu i obrazovanju do 2015.

"Postigli smo ove na prvi pogled lako ostvarive ciljeve", kaže Nicolette Moodie iz UNICEF-a godinu dana prije službene završne bilance. "Ali nismo uspjeli doći do najsiromašnijih i najmarginaliziranijih. Konvencija o pravima djeteta i njezino načelo nediskriminacije točno nam tu pokazuju put kojim trebamo nastaviti nakon Milenijskih ciljeva razvoja. Moramo se intenzivno brinuti o onima do kojih nismo uspjeli doći."

Zasigurno je prije 25 godina postojao moralni pritisak da se konvencija potiše, smatra stručnjak za dječja prava Nigel Cantwell. Razlog tomu je što je javnost svugdje na svijetu posebno osjetljiva kada se radi o djeci i zato što je entuzijazam za dječje projekte lakše mobilizirati nego humanitarnu pomoć za izbjeglice. Međutim, ostvarivanje dječjih prava u svakodnevici zahtijeva trajni napor.

Konvencija predviđa da se sve države redovito podvrgnu provjeri odbora koji je sastavljen od neovisnih stručnjaka za dječja prava i da pri tom svakih pet godina izvještavaju o naprecima ili poteškoćama u ostvarivanju dječjih prava u svojim zemljama. Odbor je početkom godine dospio na sve svjetske naslovnice, kada je vatikanskoj delegaciji postavljao uporna i stručna pitanja o zlostavljanju djece od strane katoličkih svećenika. U svojim zemljama također i civilno društvo može sudjelovati u provjeri napretka na području dječjih prava. I djeca sve više iskorištavaju pravo izražavanja mišljenja i saslušavanja. Potencijalni utjecaj Konvencije o pravima djeteta je ogroman, kaže Nigel Cantwell. "Ona je instrument, alat, kojeg moraš pravilno upotrijebiti. Čekić sam od sebe ne zakucava nijedan čavao. Moraš uzeti čekić u ruke i zakucati čavao. Isto tako moraš postupiti s konvencijom: moraš ju usvojiti i koristiti."