Desnica u Srbiji – netolerantni patrioti
13. studenoga 2013Srpska desnica je uglavnom smještena u različitim izvanparlamentarnim strankama, kao i u brojnim desničarskim organizacijama. I dok se službeno registrirane političke stranke uglavnom klone ekstremnih stavova, oni su itekako prisutni kroz vrlo aktivne pokrete i udruge građana koji pozivaju na netoleranciju i na obračun s drugima, bilo da su to spolne ili nacionalne manjine. Specifičnost srpske desnice jest i to da se ona ne bavi, kao što je to slučaj u nekim zapadnim zemljama, pitanjem gospodarske imigracije, tako da u Srbiji ne možete dobiti puno političkih bodova pričom da vam neki stranci kradu posao. Ali, zato je u Srbiji i dalje vrlo aktualna rasprava na temu odnosa prema Europskoj uniji i procesu pridruživanja EU.
Za ili protiv Europe
"Ako bi se uzela neka klasična podjela koja važi u nekom ideološkom spektru, onda bi se u Srbiji teško mogla naći desnica u parlamentu", ocjenjuje za Deutsche Welle Đorđe Vuković iz Centra za slobodne izbore i demokraciju (CeSID). "U Srbiji se desnica klasificira na temelju nekih europskih i antieuropskih stavova, odnosno prenaglašeno nacionalnih ili anacionalnih stavova", kaže Vuković.
„Na toj razini mi možemo reći da trenutno u parlamentarnom statusu tu neku desnicu predstavlja Demokratska stranka Srbije (DSS), shodno tome što su njihovi politički stavovi vezani za pitanje europskih integracija i nekog odnosa prema toj posebnoj temi vezanoj za nacionalizam. Dakle, na toj razini govorimo da je DSS desnica. Ali, vrlo teško bismo mogli reći da je to klasična stranka desnice u tom nekom socijalnom smislu ili po tome što su ključni modeli socijalne redistribucije, kao što je to slučaj s desnicom u nekim razvijenijim zemljama. Paradoks srpske desnice je zapravo u tome što, kada pogledate njihove stavove o gospodarstvu ili socijalnim programima, vidite da se oni zapravo nalaze na ljevici“, kaže Vuković.
Ekstremne grupacije
Kada dalje govorimo o desnici, kako dalje naglašava Vuković, tu sada imamo određen broj izvanparlamentarnih stranaka ili grupacija, koje karakterizira poseban odnos prema takozvanim tradicionalnim vrijednostima. To se prije svega odnosi na stavove o obitelji, definiranju granica i državnosti ili na negativan odnos prema manjinama, naročito prema spolnim manjinama,. Najprepoznatljivije stranke te grupacije su Srpska radikalna stranka (SRS) i Pokret Dveri.
„Za njih su karakteristična različita pitanja, poput antiromskog raspoloženja, pa zatim pitanje ozbiljne etničke distance prema drugim etničkim grupama, koje ne pripadaju srpskoj etničkoj zajednici, ali i kod njih srećemo također antieuropska razmišljanja. Važno je ipak istaći da se negativan odnos prema Romima apsolutno ne pojavljuje kod etabliranih političkih stranaka“, ukazuje Vuković.
Oko 20 posto ekstremnih stavova
"Moglo bi se reći da kod birača u Srbiji postoji prilična konfuzija o tomu što se smatra političkom desnicom", kaže za DW, Srđan Bogosavljević, direktor Ipsos-Strategic Marketinga. Tako istraživanja pokazuju da birači i sebe i svoje stranke vide kako desno tako i lijevo od političke središnjice. Kada se tome dodaju različite desničarske, patriotske i slične organizacije, ta konfuzija postoje još veća, smatra Bogosavljević. "Ipak, i pored primjetne zbrke, moguće je iznijeti neke procjene o tome koliki utjecaj i simpatije takvi stavovi imaju u javnom mnijenju i biračkom tijelu", kaže Bogosavljević.
„Tako da, ako gledate po stranačkim rejtinzima, to je oko deset posto ili možda čak i manje. Kad razmišljate što bi bilo kad bi bilo, ili kad gledate po tome koliki je broj građana koji se slažu s nekim ekstremnim stavovima, onda dođete do toga da je ta granica negdje oko 20 posto, ali ne više od toga“, navodi Bogosavljević.
Što je to patriotizam?
Kod srpske desnice dominira zbrka oko toga što je to patriotski, kaže Bogosavljević: „Zato jer se sva ta netolerancija objašnjava patriotizmom, a to jednostavno nije moguće. To jednostavno ne samo da sramoti Srbiju, nego radi štetu naciji u čije ime ti izgovaraš da si patriota. Niti je to tradicija ovog prostora, niti je to tako po definiciji. Biti protiv nekog drugog, ne znači biti patriot“, kaže Bogosavljević.
Kada se mjeri etnička distanca, ona je bila i ostala ekstremno velika prema Albancima. Ona je čak i u vrijeme ratova devedesetih bila veća prema Albancima nego prema Bošnjacima i Hrvatima. "Bošnjaci i Hrvati su viđeni kao protivnici, a Albanci kao nešto niže od toga", kaže Bogosavljević. Na žalost, ista je situacija i kada je riječ o odnosu Albanaca prema Srbima, zaključuje Bogosavljević.