Težak život homoseksualnih osoba u Srbiji

I prije nego što su krenuli u školu oni su znali da su, kako su to tada definirali, drugačiji. Prva reakcija bila je strah, a prva pomisao – možda će se to jednog dana promijeniti. “Bio sam uplašen, mada sam se nadao da ću se jednog dana promijeniti i biti kao “svi ostali”. Na sreću to se nije dogodilo. Tijekom godina moj pogled na sebe i svijet se promijenio. Već sa 15 godina sam potpuno prihvatio to što jesam”, objašnjava Luka.

Mrzitelj gay-populacije je zapravo i sam gay

Iako je bio siguran u svoje osjećaje, pred kraj osnovne škole Marko se jako trudio da to nitko ne sazna - pretvarao se da je “veliki mrzitelj gay-populacije” i da ima mnogo djevojaka. "Strah je prilično moćna emocija, koja te tjera da se ponašaš onako kako se ne bi ponašao u normalnim situacijama”, prisjeća se Marko. Neko vrijeme je čak uporno htio pronaći djevojku svog života.

Iako im iz ove perspektive to djeluje neobično, pa čak i smiješno, i sada samo mali krug ljudi zna da su Marko i Luka homoseksualci.

"Otac bi me ubio lopatom"

Marko je rekao samo majci. "Ona je to prihvatila prilično čudno. Rekla je nešto poput - ti si moj sin, ja te volim kakav god da si. Ali sada ne voli baš da pričam o tome i smatra da ću se ja jednog dana promijeniti", priča Marko. Ocu nije rekao niti to namjerava učiniti, barem ne uskoro. "On je malo konzervativniji čovjek, pa vjerujem da bi me ubio lopatom i posle toga me se odrekao - štoviše, rekao je da bi to učinio kada bi saznao da je njegov sin gay."

Luka svoju seksualnu orijentaciju nije otkrio ni jednom od roditelja, ali vjeruje da bi oni to ipak prihvatili, iz ljubavi prema njemu. Međutim, kaže da bi to bilo izuzetno bolno za njih i da ih ne želi "uvrijediti". Plaši se samo da priča o njemu ne dođe do njegovih roditelja, a da im on to prethodno nije rekao.

Najviše se bojao da će ga svi njegovi najbolji prijatelji odbaciti zbog seksualne orijentacije, ali se to nije dogodilo. Kod Luke postoji i strah da će, ukoliko se sazna da je gay, izgubiti posao.

Prirodno svojstvo i znanstvena fantastika

On se u većini slučajeva mora pretvarati da je heteroseksualan, pa tako i nije doživio neke veće neugodnosti. "Ali to je ponekad previše teško. Volio bih kada bi svi na to gledali kao neko obično svojstvo, kao što i jest, na primjer da sam ljevoruk. Volio bih da mogu Marka držati za ruku na ulici, da ga ponekad poljubim kada ne mogu da obuzdam želju, ali to je za sada samo znanstvena fantastika."

Na pitanje što bi bilo drugačije da svi znaju za njihovu vezu, Luka odgovara da bi to bilo previše dobro i da ne zna kako bi se navikao. "Moram priznati da skrivanje ima svojih draži, ali bih se rado toga odrekao. Ponekad imam želju da cijelom svijetu glasno kažem da sam i ja sposoban da volim, da sam isti kao ostali. Još uvijek se suzdržavam. Nadam se da ću u skorijoj budućnosti to i uraditi."

Promjena društva ili odlazak u inozemstvo

Govoreći o promjenama koje su neophodne da bi ljudi poput njih mogli slobodno izraziti svoju seksualnost, Marko kaže da on i nije tip čovjeka koji bi izašao na ulicu i izražavao svoju seksualnost. "To mi je dosta intiman dio života koji drugi ljudi ne bi trebalo znati, ali nažalost znaju. Ali ukoliko bih htio jednog dana gradom slobodno šetati s Lukom, držeći se za ruke, mentalitet građana naše zemlje trebao bi se drastično promijeniti, kako nas ne bi kamenovali ili vrijeđali."

Luka kaže da za tako nešto postoje dvije mogućnosti: "Da srpsko društvo postane daleko tolerantnije nego što je sada. Mislim da možemo očekivati da se to dogodi za nekih desetak godina po najboljem scenariju. Druga mogućnost je da odemo iz zemlje u društvo koje je daleko otvorenije, mada mislim da je to gubitak za Srbiju."

Pokazati da je ljubav univerzalna

Ni Marko ni Luka nisu zadovoljni organizacijom Parade ponosa u Beogradu. Marko kaže da je pogrešan način na koji se promovira način života homoseksualaca. "Umjesto da organizatori pokušavaju da se približe ljudima, oni na primjer dovode izložbe čija je jedina svrha provociranja drugih ljudi. To, po meni, nije najbolje rješenje."

Luka smatra da gay-organizacije u Srbiji "ne vide dalje od svog nosa i gledaju svoje interese, a ne interese gay-populacije". Međutim, kaže da se parada mora održavati, kakva god bila - ako ne zbog same manifestacije onda zbog debata koje se pojavljuju u to vrijeme, jer smatra da to pomaže srpskom društvu. "Mislim da bi to bila odlična stvar kada bi se organizatori više potrudili da tu manifestaciju približe običnim građanima. Da se potrude da objasne suštinu. Da je ljubav univerzalna", zaključuje Luka.