Dan kada je počeo bojkot Židova

Bila je subota tog 1. travnja 1933. U čitavoj Njemačkoj su se odvijali zastrašujući prizori: ispred židovskih trgovina, odvjetničkih ureda i liječničkih ordinacija stajali su muškarci u smeđim unformama. Bili su to članovi nacionalsocijalističkog “Jurišnog odreda”, SA. Prijetili su nasiljem svim potencijalnim kupcima i mušterijama. Na tablama koje su donijeli pisalo je: "Nijemci! Branite se! Ne kupujte kod Židova!“ Nije to bila nikakva prvotravanjska šala. Tog dana počeo je bojkot Židova nakon čega će uslijediti njihov nemilosrdni progon.

"Rješenje židovskog pitanja"

Adolf Hitler je još od 20-ih godina fanatično tražio "rješenje židovskog pitanja“. Sada je bio u takvoj poziciji da je mogao svojim sljedbenicima otvoriti put da to provedu u djelo. Jer od 1933. Hitler je u Njemačkoj imao potpunu, diktatorsku vlast. Zakoni Weimarskog ustava stavljeni su van snage, a donošenjem takozvanog "Zakona o punomoći" (Zakon o prenošenju zakonodavne vlasti s parlamenta na vladu) vlada je mogla bez ikakve kontrole provoditi svoju samovolju. Nacionalsocijalisti su to prvo iskoristili kako bi se obračunali sa svojim političkim neprijateljima, a onda su se okomili na židove. U njima su vidjeli neprijatelje "arijevske“ rase, koje je trebalo iskorijeniti.

Bojkot Židova najavljen je u svim novinama. Stranački vojnici u SA-u i SS-u su doslovno huškani na ovu akciju. Bio je osnovan i odbor za koordinaciju akcije na čelu kojega je bio fanatični antisemit Julius Streicher. U mnogim mjestima došlo je do okrutne eskalacije nasilja u vlastitoj režiji: u saskom Annabergu SS-ovci su ljudima koji su izašli iz židovskih trgovina utiskivali na obraz pečat s tekstom "Mi smo izdajnici, kupovali smo kod Židova“.

Na drugim krajevima Njemačke pripadnici SA-a su demolirali židovske lokale i urede. Srećom po žrtve početak bojkota je pao na subotu, na židovski šabat pa su mnoge židovske trgovine bile zatvorene. Mnogi su na temelju novinskih najava naslutili što bi se moglo dogoditi. Unatoč tome bili su šokirani i reagirali su s nevjericom.

Jedan židovski trgovac u Berlinu je u izlog svoje prodavaonice objesio natpis sa zaslugama kojima se istaknuo kao vojnik u Prvom svjetskom ratu: "Četiri godine sam stavljao svoj život na kocku za Njemačku“, pisalo je na njemu. Za većinu Židova 1. travanj 1933. bio je početak kraja iluzija da će oni biti prihvaćeni kao ravnopravni građani Njemačke, ali većina se još grozničava držala nade da će Hitlerova vlada pasti ili da barem neće doći gora vremena za njih.

"Arijski paragraf“

I većina nežidovskih stanovnika Njemačke je reagirala drukčije nego što su to htjeli nacisti. Stanovništvo isprva nije gotovo uopće htjelo sudjelovati u prosvjednim akcijama protiv svojih židovskih sugrađana. Jedan svjedok vremena je formulirao svoj stav prema njima simptomatično za opće raspoloženje: "Smatram sve to besmislenim, ali me ne zanima." Ravnodušnost je bio osjećaj koji je vodio većinu Nijemaca.

Na nekim mjestima se, međutim, stanovnišvo ipak solidariziralo sa žrtvama bojkota. U Hannoveru je tako došlo do fizičkog obračuna između ljudi u smeđim uniformama i kupaca koji se nisu htjeli odazvati bojkotu. 1. travnja u večernjim satima vodstvo Hitlerove stranke je proglasilo kraj akcije bojkota. Ono je bilo frustrirano manjkavim oduševljenjem Nijemaca za nju. Ali ipak su postigli željeni cilj: ubuduće su se Nijemci držali podalje od židovskih trgovina.

Sedam dana nakon akcije bojkota nacionalsocijalisti su poduzeli novi korak. Donesen je "Zakon o ponovnom uvođenju statusa državnog službenika“ s diskriminirajućim paragrafom: "Službenici koji nisu arijskog porijekla moraju biti umirovljeni“. Time je povučena jasna linija između "Nijemaca arijevaca“ i navodno "manje vrijednih Židova“. Oni koji su htjeli taj posao morali su dokazati da nitko u njihovoj obitelji nema židovsko porijeklo.

Time su nacionalsocijalisti usvojili prvi rasistički zakon u eri svoje vladavine. "Arijski paragraf" je ubrzo proširen na sva zanimanja - ubrzo je Hitlerov režim zahvaljujući ovom zakonu uklonio židove iz javnih institucija i škola, fakulteta. Omča oko vrata židova u Njemačkoj počela se svakim danom sve više stezati.