Paralele između progona vještica i holokausta?

Nadležni odbor kelnskog gradskog vijeća početkom tjedna je jednoglasno osudio progone vještica od prije nekih 400 godina. Stavljanje tog pitanja na dnevni red potaknuo je umirovljeni evangelički svećenik Hartmut Hegeler. U Kölnu je u 16. i 17. stoljeću smaknuto ukupno 38 osoba za koje se tvrdilo da su vještice. Najpoznatija među njima bila je ugledna građanka Katharina Henot, koja čak ni na mukama nije priznala da je vještica, ali je unatoč tome ugušena i spaljena 1627. godine. Ona je kasnije opjevana u pjesmama, književnik Wolfgang Lohmeyer je njezinu sudbinu ovjekovječio u svom romanu "Vještica", a u Kölnu su po njoj nazvani jedna ulica i škola.

Povjesničari pozdravili rehabilitaciju

Köln nije jedini njemački grad koji je osudio progone vještica. Do sada je 13 njemačkih općina rehabilitiralo žrtve progona na svom području. Mnogi povjesničari pozdravljaju te odluke. Bavarski znanstvenik Ralf-Peter Fuchs ističe: "Za mene je to dobar povod za razgovor s ljudima o tom dijelu povijesti." On ide i korak dalje, pa uspoređuje nekadašnje progone vještica s progonom židova za vrijeme nacionalsocijalističkog terora u Njemačkoj: "Mislim da ima smisla ukazati na to povijesno razdoblje i vidjeti kako lako se ljudi mogu marginalizirati, kako lako sustavni progoni mogu dovesti do erupcije nasilja. To je nešto što se može naučiti iz te povijesti - slično kao i iz povijesti 20. stoljeća." "Naravno da nas zanima kako je moglo doći do tog masovnog ubijanja - s mišlju na holokaust", kaže povjesničar Fuchs.

Za put na lomaču nije trebalo mnogo

Za čaranje je mogao biti osumnjičen baš svatko, pa čak i djeca. Razlozi za progone bili su različiti. S jedne strane, i katolički i evangelički vlastodršci pokušavali su svoje podanike vezati uz "jedinu pravu vjeru". S druge strane, krajem 16. i početkom 17. stoljeća dogodile su se dvije katastrofe koje su uzrokovale veliku glad: tridesetogodišnji rat i klimatske promjene zbog kojih su zime godinama bile oštre i hladne, a ljeta izuzetno vlažna. U nedostatku nekih znanstvenih objašnjenja, za katastrofalne vremenske prilike, pa time i za glad, bile su okrivljene vještice.

A za put na lomaču nije trebalo mnogo: dovoljne su bile optužbe zloradih susjeda i rođaka ili neke žene koja je i sama bila optužena za čaranje. Te su žene stravično mučene, tako da su većinom ionako priznavale sve što se od njih tražilo. Priznanje, bez obzira na koji način iznuđeno, bilo je dovoljno za osudu na smrt. Procjenjuje se da je širom Njemačke zbog optužbe za čaranje smaknuto između 25.000 i 30.000 osoba, većinom žena, ali i muškaraca i djece.

Autorica: Andrea Jung-Grimm/dpa

Odg. ured: Anđelko Šubić