Dan D na europskim izborima

Od četvrtka građani EU-a po deseti put biraju saziv Europskog parlamenta. Oko 360 milijuna građana s pravom glasa bira 720 zastupnika u 27 država.

Dok iz prvih članica, poput Nizozemske i Irske, već stižu rezultati, u većini zemalja glasa se ove nedjelje (9. lipanj). To će i odlučiti ukupni ishod izbora.

Svaka članica EU-a delegira određeni broj zastupnika, shodno broju stanovnika – mada ne sasvim proporcionalno. Njemačka ima najviše mjesta, čak 96. Malta, Luksemburg i Cipar imaju po šest zastupnika.

Šta zanima građane EU-a?

Većina Europljana se pred izbore zanimala za borbu protiv siromaštva i zdravstvo. Prema Eurobarometru iz travnja, slijede teme poput poticanja ekonomije, otvaranja novih radnih mjesta i obrambene politike u EU.

U Njemačkoj su najvažnije teme zalaganje za mir, socijalna pitanja i migracijska politika odnosno deseljavanje.

Kod mnogih od tih tema – recimo, kada su u pitanju migracije, zaštita okoliša i ekologija ili privredna politika – Europski parlament je jedan od dva zakonodavca. Nova pravila donosi uvijek zajedno sa Savjetom EU-a u kojem je zastupljeno 27 vlada članica EU-a.

Ima i polja u kojima parlament može raspravljati koliko želi i dati svoje mišljenja – ali odluka je isključivo u inmgerenciji Savjeta EU-a, poput sigurnosne i obrambene politike.

Parlament također samo u izuzetnim slučajevima može predlagati zakone. To u pravilu radi Europska komisija.

Preko 70 posto Europljana kaže da EU utječe na njihovu svakodnevnicu, ali je ipak izlaznost na ovim izborima tradicionalno niska. Prije pet godina je, poslije mnogo vremena, ponovo prešla pedeset posto.

U Njemačkoj je bila najviše 61 posto. Ovog puta bi moglo biti i više, jer prvi put smiju glasati i osobe sa 16 godina, a mladi djeluju motivirani.

Podjela bitnih fotelja

Osam dana nakon izbora, 17. lipnja će se šefovi država i vlada EU-a okupiti na summitu u Bruxellesu. Tamo će se dogovarati o tome tko će voditi Europsku komisiju.

Prema europskim ugovorima, upravo Europski savjet nominira kandidate za šefa ili šeficu Komisije, kao i za povjerenike.

Na snazi je i načelo „nositelja liste" prema kojem bi predvdonik europske liste koja osvoji najviše mjesta u EP-u trebao predvoditi i Europsku komisiju.

Ako se lideri zemalja članica budu držali te logike, onda najveće šanse ima Ursula von der Leyen koja je već u toj vodećoj funkciji u Bruxellesu. Ona, kao njemačka demokršćanka, u izbornu borbu predvodi Europsku pučku stranku (EPP).

Doduše, ona je postala šefica Komisije upravo tako što su šefovi država i vlada prekršili taj princip. Ali, osobi koju oni nominiraju je u Europskom parlamentu dovoljna jednostavna većina glasova.

Kombinatorika je počela

U Bruxellesu se već priča kako formirati novu većinu u parlamentu. Von der Leyen je u jednoj televizijskoj raspravi rekla da će surađivati sa svim zastuonicima koji se jasno zalažu za Europu i pravnu državu – i podržavaju Ukrajinu.

U tu grupu je uključila i italijansku desničarsku premijerku Giorgiu Meloni. Isključila je, međutim, suradnju sa Nacionalnim okupljanjem francuske desničarke Marine le Pen.

Stranka Giorgie Meloni predvodi europsku grupu Konzervativaca i reformista, dok Le Pen vodi europske Identitarce.

Koketiranje Von der Leyen s desnicom nije bez rizika. Ona bi time mogla izgubiti podršku mnogih socijaldemokrata u EP-u.

Hoće li doći do pomaka udesno o kojemu se toliko raspravljalo u EU-u, ovisi o tome hoće li europske desno-populističke, desno-nacionalističke i ultradesničarske stranke udružiti snage. Marine Le Pen teži tome jer bi te stranke, prema prognozama, tada mogle činiti drugu najjaču snagu u EU parlamentu nakon EPP-a. Ali nikako nije izvjesno da će do toga doista i doći.

Novi saziv parlamenta okuplja se prvi put 16. srpnja u Strazburu. Do tada bi trebala biti jasna jačina pojednih stranaka i sastav zastupničkih frakcija u Europskom parlamentu.