COVID19: Rekordan broj pritužbi na račun medija
24. veljače 2021
Fake News? Ciljano producirane „lažne vijesti” u tiskanim medijima ili na online-portalima njemačkih listova? Nije to uvijek slučaj, ali da: i njemačke redakcije itekako griješe. Nekad su to manje greške. A nekad i veće. Jedna od klasičnih je objava fotografije i imena žrtve nekog zločinačkog čina ili nesreće – i to protiv volje članova njezine/njegove obitelji. U takvim slučajevima dotični list ili online-portal mora računati s ukorom od strane Njemačkog vijeća za medije (Presserat).
Tijelo utemeljeno 1956. ima funkciju (dragovoljne) samokontrole tiskanih medija i njihovih online-stranica. To je prva adresa za sve čitatelje i korisnike web-ponude koji sumnjaju u vjerodostojnost novinarskih tekstova. Ili imaju osjećaj da se krši pravila Novinarskog kodeksa. Tu se, između ostaloga, može raditi o povredi prava na zaštitu osobnih podataka, odnosno nejasnog razgraničavanja između redakcijskih sadržaja i reklama. Sudeći po broju registriranih pritužbi, protekla je 2020. bila jako loša godina za medije: 4.085 pritužbi u proteklih 12 mjeseci, to je skoro dva puta više nego godinu dana ranije (2.175). Novi rekord.
Ipak, pogrešno bi bilo na temelju samo te brojke steći dojam da je bilanca katastrofalna. Kad se analizira podatke, vidi se da je u samo 530 slučajeva Presserat (udruženje koje su inicirali njemački nakladnici i novinarske organizacije i koje djeluje volonterski) pronašao razlog da se malo detaljnije prouči o čemu se doista radi kod tih pritužbi. Kod svih ostalih, a radi se o čak 87%, bio je dovoljan doslovno samo jedan kratak pogled da bi se shvatilo da su one očito – neutemeljene. Na primjer kada se netko žali zbog nekog komentara u tisku – ili da neki list nije objavio pismo čitatelja. Presseratu stižu i pritužbe na račun rada radijskih i TV-postaja. Ali za njih su nadležna druga tijela. Kod medija javnog servisa (kao i kod DW-a) to pripada u domenu Vijeća za radio i televiziju.
Sloboda medija kao orijentacija
Presserat je s velikom pozornošću posebno pratio koliko će pritužbi biti zbog načina na koji se izvještava o koroni. Bilo ih je ukupno 581, pritužbe su bile vezane uz otprilike 400 članaka. I većinom su to bile „neutemeljene“ pritužbe, tvrdi Presserat. Na primjer kad nekom čitatelju smetaju izrazi poput „korona-poricatelji“ ili „teoretičari zavjere“. Glasnogovornik Vijeća za medije Sascha Borowski je objasnio na temelju čega se u svom radu „orijentira“ Presserat: a to je načelo slobode medija, odnosno mišljenja.
Ali i ta sloboda ima granice. A granice su, po mišljenju Presserata, prekoračene, prije svega kad se radi o izvještavanju najvećeg europskog tabloida „Bild-Zeitunga“, koji je „zaradio“ i najveći broj ukora. U prošloj godini to se dogodilo 22 puta. A to opet znači da je od 53 javno izrečena ukora čak 40% otišlo na konto Bilda, tabloida s milijunskom publikom. Najveće je uzbuđenje bilo vezano uz jednu priču iz svibnja prošle godine – o najpoznatijem njemačkom virologu Christianu Drostenu i njegovoj studiji o opasnosti koju predstavljaju djeca u širenju zaraze virusom. „Bild" je Drostenu, korona-savjetniku Angele Merkel, predbacio „upitne metode", a studiju je nazvao „grubom greškom".
"Bild": napad na Christiana Drostena
Tabloid je pritom svojim čitateljicama i čitateljima prešutio da se radilo o znanstvenoj „predobjavi”, čije rezultate u tom trenutku još nisu provjerili stručnjaci, a time se njih ionako nije moglo nazvati konačnima. Osim toga, tako je glasio prigovor, „Bild” nije korektno citirao, te je taj list tvrdio da „djeca mogu biti zarazna kao i odrasli” (naslovna fotografija). U dokumentu se na engleskom jeziku na tom mjestu koristio konjunktiv. Umjesto „mogu biti”, tako je nastalo „mogu”, a to znači da je „Bild” jednu potencijalnu stvar pretvorio u – navodnu činjenicu. Presserat je zaključio da je „Bild” tako višestruko prekršio jedno od najvažnijih načela novinarskog rada, a to je savjesnost.
„Bild” je svoju publiku obavijestio o tom ukoru, ali samo na online-stranicama, ali ne i u tiskanom izdanju. Taj tabloid, kako tvrdi Presserat, još od 2018. u svom print-izdanju nije obavijestio svoje čitatelje da je list ukoren od strane Vijeća za medije, odnosno nije objavio nikakve informacije o tome. Pravno se „Bild” ionako na to nije moglo „natjerati“. U jedanaest od 22 slučaja u prošloj godini ovaj tabloid to nije javno objavio. Ali „Bild” nije iznimka, i drugi se mediji ponašaju na sličan način.
"Presserat nije pravosuđe"
I samokontrola ima svoje granice. Presserat opominje, komunicira s redakcijama i pravnim službama nakladničkih kuća, kaže Sascha Borowski. Ali dodaje: "Presserat nije pravosuđe." Na temelju te izjave moglo bi se shvatiti da je instrument ukora – tupo oružje. Ali Borowski, inače novinar lista "Allgäuer Zeitung" može itekako dobro živjeti. Jer Presserat o svemu tome informira zainteresiranu javnost i s vlastitim objavama o „crnim ovcama” print i online-medija. Na web-stranici Presserata dokumentirani su svi javno izrečeni ukori od 1986.
Presserat je, sve u svemu, zadovoljan načinom izvještavanja o pandemiji. „Morali smo se i mi udubiti u tu materiju, kao i političari i medicinari”, kaže Borowski o svom cehu. Što se tiče medijske etike, po njegovom mišljenju je branša obavila „dobar posao”.