Cigani na Kosovu – dvostruki gubitnici
2. prosinca 2008
Cigani na Kosovu su dvostruki gubitnici: najprije su u tranziciji masovno ostali bez posla, a zatim su postali žrtvom sukoba između većinskog albanskog stanovništva i srpske manjine. Posljedice su katastrofalne, konstatira aktivistica Društva za kulturu jugoistočne Europe iz Berlina Zuzana Finger: "Njihov broj je osjetno smanjen. Dio ih još uvijek živi u logorima, a golema većina njihove kulturne i društvene elite je u inozemstvu." Procjenjuje se da na Kosovu danas boravi između 35 i 40 tisuća pripadnika romske zajednice – etničke skupine koja očigledno nigdje nije dobrodošla. Potvrđuje to i međunarodna konferencija o Romima, što se u suorganizaciji radija Deutsche Welle upravo održava u Berlinu.
Zaprepašteni odbojnošću prema Romima
"Posebno nas je pogodila odbojnost i Albanaca i Srba prema Romima", kaže predsjednica Odbora za ljudska prava njemačkog parlamenta Herta Däubler-Gmelin. Obrazloženja dviju strana su različita, ali je učinak isti: gotovo potpuna isključenost Roma iz društvenih tokova. Čak se događa "da se obnova oštećenih romskih kuća odvija mnogo teže i sporije nego u slučaju Albanaca i Srba", dodaje bivša njemačka ministrica pravosuđa. Podjednako otežan je i pristup romske djece školskom sustavu. Više od trećine kosovskih Cigana mlađe dobi ne zna čitati ni pisati, pokazalo je istraživanje UNICEF-a. Ekonomski odrazi lošeg obrazovanja su nesagledivi: prema nekim statistikama, oko 98 posto Roma na Kosovu je nezaposleno.
Manjinski zakoni – mrtvo slovo na papiru?
Stanje je utoliko zabrinjavajuće što je kosovska Vlada usvojila zakon protiv diskriminacije te osnovala tijela za njegovu primjenu. Teorijske spremnosti na poboljšanje položaja Roma na Kosovu ne nedostaje, zaključuje Finger: "Politička volja postoji i ispoljava se. No, problem je u njezinoj provedbi." Ona rješenje s jedne strane vidi u snažnijem otvaranju većine prema manjinama uz istodobno oslobađanje kosovskog društva od predrasuda, a s druge u boljoj samoorganizaciji romske zajednice. No, ni jedno ni drugo nije moguće bez potpore svjetske zajednice. "Treba pomoći i većinskom stanovništvu kako bi ono moglo pomoći manjinama", zaključuje Finger.