Božićna čokolada s plantaža na kojima rade djeca

Unatoč povećanju potražnje za kakaom diljem svijeta, oni koji rade na plantažama kakaovca imaju najmanje koristi od tog trenda. Iako se već godinama na velika zvona najavljuje kako je rad djece na plantažama stvar prošlosti, do sada se nije promijenilo mnogo.

Giganti čokoladne industrije odgovornost često prebacuju na druge. Pritom nije teško skupiti dokaze za teške uvjete u kojima rade radnici pa čak i djeca na ovim plantažama.

Umjesto u školu, na plantažu

Tako je i na jugu Obale Bjelokosti u pokrajini Aboissa gdje je policija nedavno na plantažama provela racije u potrazi za djecom-radnicima koja umjesto u školu odlaze na plantaže. Nisu trebali dugo tražiti. Jedna sedmogodišnja djevojčica u ružičastom puloveru plače i drži se za majku.

Ona tvrdi da njezina kći ne radi nego ju je povela sa sobom kako ne bi bila sama kod kuće. Jer: „Nisam ju ove godine dala u školu jer nismo imali dovoljno za školarinu", kaže majka. Unatoč tomu, policija ih odvodi na ispitivanje u policijsku postaju. „Majka bi sada trebala dokazati da je dijete upisano u školu te da je barem prošle godine pohađalo nastavu", kaže predstojnica lokalne policijske uprave Rosa Kanda.

Policija kontrolira jedan od najvećih problema najvećeg svjetskog proizvođača kakaa Obale Bjelokosti: dječji rad. Prema jednoj aktualnoj studiji Čikaškog sveučilišta, oko 1,6 milijuna djece rade na plantažama najvećih svjetski proizvođača kakaa, Obale Bjelokosti i Gane, na koje otpada trećina svjetskog uroda. Više od 40 posto ove djece starosne dobi između pet i 17 godina rade pod posebno opasnim uvjetima, noću i s oštrim oružjem ili su izloženi kemijskim sredstvima.

Poljoprivrednicima ostane najmanje

Studija je došla do gorke spoznaje da dječji rad na plantažama posljednjih godina ne da nije nestao nego se i povećao usporedo s porastom proizvodnje. No prema podacima zaklade Fairtrade sveg 6 posto ukupnog dobitka čokoladne industrije završi kod poljoprivrednika. „Dobitnici nisu oni koji uzgajaju", kaže rezignirano Yao Koffi Jean Baptiste, uzgajivač kakaa iz Tafissoua u središtu Obale Bjelokosti.

On objašnjava kako mnogi poljoprivrednici jednostavno nemaju dovoljno novca kako bi platili pomagače u berbi. Oni danas moraju zaraditi dvostruko više nego još prije par godina kako bi preživjeli.

Problem je u padu cijene kakaa i koronakrizi. I to unatoč tomu što vlada jamči otkup po cijeni od 1,5 euro po kilogramu. „Sve je postalo mnogo napornije. Djeca moraju u školu, radnike treba platiti, mi jednostavno nemamo dovoljno za stvaranje zaliha. Ako ništa drugo, vlada je barem ove godina odlučila otkupljivati po fiksnoj cijeni", žali se Jean Baptiste. Osim toga zemlja na plantažama je postala neplodna nakon toliko godina iskorištavanja.

Promjene su moguće

Sve to poljoprivrednike poput njega prisiljava da na plantažama uposle i djecu koja pomažu roditeljima nakon škole. Ako ju uopće pohađaju. Neka djeca rade na tuđim plantažama i donose novac kući. Organizacije za zaštitu ljudskih prava već godinama predbacuju gigantima poput Nestlea ili Marsa da su već mogli, da su htjeli, spriječiti dječji rad na plantažama.

No sama branša to opovrgava. Allatin Brou je jedan od čelnika Međunarodne kakao-inicijative (ICI) u kojoj je zastupljeno oko 100 vodećih proizvođača kakaa na svijetu. On tvrdi da su, kad je u pitanju problem dječjeg rada, posljednjih godina postignuti značajni napreci. „Poduzete su mjere koje su rezultirale plodom. Pristup obrazovanju se značajno poboljšao posljednjih deset godina. No nažalost je još uvijek svega 10 do 20 posto proizvodnje kakaa u Gani i Obali Bjelokosti pokriveno djelotvornim zaštitnim sustavima. I mnogi proizvođači su se nedavno obvezali na ove mehanizme tako da smatram da smo na dobrom putu", kaže Brou.

Dodaje kako su proizvođači čokolade pomogli u gradnji novih škola i uvođenju mjera za povećanje produktivnosti plantaža. I studija Čikaškog sveučilišta potvrđuje da je tamo gdje industrija čokolade ciljano utječe na poljoprivrednike, problem dječjeg rada smanjen.

I upravo tu leži kritika na račun prehrambenih kompanija jer se pokazuje da oni svojim milijardama mogu utjecati na stanje na terenu. I to prije svega podizanjem cijena kakaa. No opće je mišljenje da i konzumenti u Europi i Sjevernoj Americi mogu utjecati na promjenu stanja. 

U Međuvremenu su se i najveće svjetske kakao-nacije Obala Bjelokosti i Gana udružile i izvršile pritisak na otkupljivače koji sada moraju plaćati dodatnu premiju od oko 330 eura po toni kakaa. No već sad postoje vijesti o tome kako multinacionalne kompanije pokušavaju izbjeći ovu dodatnu premiju.

U isto vrijeme Vrhovni sud u SAD-u provjerava u kojoj mjeri se velike proizvođače čokolade može pozvati na odgovornost zbog dječjeg rada na plantažama u zapadnoj Africi.