Bivši SS-ovac pred sudom
6. studenoga 2018
Auschwitz, Bergen-Belsen, Buchenwald, Treblinka, Dachau, Majdanek, Birkenau – imena ovih konc-logora nacističkog režima urezana su u sjećanje Njemačke i svjetske javnosti. Ta imena koja su sinonimi za neljudskost Hitlerove diktature. Mnogo manje poznat je logor Stutthof kod Gdanjska. A tamo su nacisti od rujna 1939. do svibnja 1945. harali isto tako jezivo kao i u drugim logorim. Od oko 110.000 ljudi koji su bili zatočeni u logoru, njih 65.000 ga nije preživjelo.
Jedan bivši SS-ovac koji je radio u tom logoru, sada će sjesti na optuženičku klupu Pokrajinskog suda u Münsteru – i odgovarati za počinjeno. Optužba: suučesništvo u 100 ubojstava. On je od 1942. do 1944. bio jedan od čuvara u Stutthofu.
Njegovo ime je zapelo za oko istražiteljima koji su pregledavali dokumentaciju logora. „Iz dokumenata se moglo zaključiti tko su bili čuvari", rekao je za DW glasnogovornik Pokrajinskog suda Daniel Stenner. Optuženi je vjerojatno nadzirao i odrede logoraša koji su radili izvan logora.
Otrov ubrizgan direktno u srce
Prema tekstu optužnice, njegovo sudjelovanje u sljedećim zločinima ima posebnu težinu: u lipnju 1944., SS-ovci su ubili više od 100 poljskih zatočenika u plinskoj komori – koristili su Ciklon B. Kasnije je na isti način ubijeno najmanje 77 ranjenih sovjetskih vojnika. „U okviru takozvanog konačnog rješenja židovskog pitanja pripadnici SS-jedinica su od kolovoza do kraja 1944. ubili i nepoznat broj – vjerojatno više stotina – židovskih zatočenika, kako u plinskim komorama tako i u vagonima vlakova koji su prevozili ljude u logor. A uprava logora je namjerno držala uvjete tako lošima da je više stotina zatočenika umrlo od bolesti kao što su tifus ili kolera.
Optužnica je puna jezivih detalja o načinu na koji je funkcionirala SS mašinerija za ubijanje. Više stotina logoraša koji više nisu bili sposobni za rad ubijeni su hicem u potiljak. „To je činjeno tako što su zatvorenicima govorili da ih vode na liječnički pregled, pa su ih prislanjali uz skalu za mjerenje visine na zidu, iza kojeg je bio skriven otvor za pištolj s prigušivačem. Osim toga, doktori i sanitetsko osoblje su ubijali zatvorenike, među kojima su bile i mnoge žene i djeca, „ubrizgavanjem benzina i fenola direktno u srce".
Podrška sustavnom ubijanju
Optuženi je priznao da je radio u Stutthofu, ali poriče svako sudjelovanje u ubijanju. Državno tužitelj smatra da je čuvar svojim radom svjesno potpomagao ubijanje. „Ako se ustanovi da je čuvar bio dio strukture logora i znao što se tamo događalo, onda je to dovoljno za osudu", rekao je Stenner.
Slično za DW argumentira i voditelj Središnjeg ureda za rasvjetljavanje nacističkih zločina u Ludwigsburgu, Jens Rommel. On kaže da je posebnost današnjih suđenja bivšim nacistima u tome što se više ne mora utvrđivati na koji način je netko osobno i direktno sudjelovao u ubijanju.
Suđenje „maloljetniku"
Kako će se postupak u slučaju konc-logora Stutthof konkretno odvijati, to će ovisiti i o jednom važnom faktoru. Optuženi u vrijeme zločina nije imao navršenu 21 godinu pa se postupak odvija pred Sudom za mlade. Tijekom procesa će biti odlučeno hoće li mu se možda ipak suditi kao odrasloj osobi prema kaznenom pravu koje vrijedi za odrasle.
Zbog zdravstvenog stanja optuženog, suđenje će biti podijeljeno na etape od po dva dana. Mediji podsjećaju na slučaj Oskara Gröninga, „Knjigovođe iz Auschwitza" koji je 2015. zbog suučesništva u ubojstvu više od 300.000 ljudi osuđen na četiri godine zatvora – no, preminuo je prije nego što je krenuo na izdržavanje kazne.
Utrka s vremenom
Ako 94-godišnjak iz Borkena u slučaju osude za počinjene zločine u Stutthofu ne bude prebačen na izdržavanja kazne, bila bi to gorka pilula za 12 tužitelja i članova obitelji žrtava iz SAD, Kanade, Izraela i Poljske. Progon nacističkih zločina je danas poput utrke s vremenom. „Zlodjela su napravljena prije više od 70 godina. Bit će sve teže pronalaženje još uvijek živih okrivljenika koji nisu bolesni i nemoćni", kaže Jens Rommel i izvlači otrježnjujuću bilancu: „Sve u svemu, mora se reći da je pred sud izvedeno premalo počinitelja, da je previše njih preblago kažnjeno i da su mnoga suđenja počela prekasno".