Badnjak u pučkoj kuhinji
24. prosinca 2018
„Kada pokupim namirnice, ostane mi još dovoljno da kupim par komada odjeće za svoju djecu“, govori trostruki otac dok zajedno s ostalima stoji u redu pred zgradom od opeke u Bonnu u kojoj se nalazi humanitarna udruga Tafel (Trpeza). Svoje ime, iz stida, ne želi otkriti. Svake srijede poslijepodne stoji ovdje u redu kako bi pokupio besplatne živežne namirnice: voće, povrće kruh..."Poznanici su mi rekli da ovako nešto postoji". Kod kuće ga čeka supruga koja, kako kaže, ima psihičkih problema. On sam se brine o djeci i kućanstvu.
Božićni pokloni za one koji si ih ne mogu priuštiti
Podjelu živežnih namirnica u Tafel-u u Bonnu provodi preko stotinu dobrovoljaca. U blagdansko vrijeme je još više posla nego inače. „Pokušavamo našim mušterijama u ovo doba godine upakirati nešto posebno", kaže Horst-Dieter Tontarski, voditelj ove podružnice Tafel-a i pokazuje ne pakete s mandarinama koje je poklonio jedan građanina Bonna. Koji put i supermarketi poklone nešto specijalno, poput kave, vina ili specijalnih božićnih kolača. 22-godišnja Isabelle je jedna od dobrovoljnih pomagačica i već dvije godine tjedno ovdje provodi nekoliko sati. Za Isabell je Tafel „cool" a osim toga kaže, ovdje „smisleno provodi" vrijeme kad nije na fakultetu.
Spasiti namirnice od kante za otpatke
Preko puta mlade studentice sjedi 72-godišnji Bernd. Državni službenik u mirovini je ovdje jer „želi učiniti nešto korisno“. S jedne strane pomoći ljudima, a s druge poduzeti nešto da manje namirnica završi u smeću. Jer još uvijek, prema podacima WWF-a, trećina produkcije namirnica (oko 18 milijuna tona) završi u smeću. Organizacija Tafel u Njemačkoj ujedinjuje dva cilja: spašavaju namirnice koje bi završile u kanti za otpatke i ujedno pomažu onima kojima je to potrebno. A njih je trenutno u Njemačkoj oko 1,5 milijuna.
Iako je Tafel kao institucija u Njemačkoj etablirana već odavno, odlazak u jednu od podružnica za mnoge je još uvijek povezan s osjećajem srama. Većina koji stoje u redu ne želi ništa reći o sebi. Jedan umirovljenik ipak kaže da on i njegova supruga doduše primaju državnu pomoć ali da to nije dovoljno za život. Zato i dolazi ovamo. Za Tafel je čuo preko radija.
Nužda jača od srama
Sociologa i stručnjaka za pitanje siromaštva u Njemačkoj Christopha Butterweggea ne čudi osjećaj srama onih koji u Tafel dolaze po namirnice. „Živjeti u jednoj bogatoj zemlji znači i biti stigmatiziran i nositi odgovornost. Nitko jednog siromaha u siromašnoj četvrti Nairobija ne pita zašto je siromašan. Ali primatelje socijalne pomoću u Njemačkoj odmah pitaju: jesi li lijenčina i parazit?“, kaže Butterwegge.
Pritom u bogatoj Njemačkoj siromaštvo nije rijetkost. Prema navodima Saveznog ureda za statistiku je gotovo svaki peti pogođen siromaštvom ili socijalnom izolacijom. Prema nekim navodima humanitarnih udruga siromaštvom je u Njemačkoj pogođeno 14 milijuna građana.
Protiv uzroka siromaštva udruge poput Tafel-a ne mogu ništa. Ona mogu samo ublažiti patnju. U trenutku dok odlazimo iz bonske podružnice i trostruki otac s početka priče je napunio svoju košaricu. I kaže kako je zahvalan što postoje ovakva mjesta. Upravo na Božić.