Austrijanci se izvukli s modricom
Nakon napetog izbornog krimića Austrijanci su za dlaku izbjegli međunarodnu blamažu. Novi predsjednik zemlje neće biti desničarski populist Norbert Hofer, već ljevičarski liberal i profesor Alexander Van der Bellen. U ostatku Europe su brojni ljudi i vodeći političari građanskih i socijaldemokratskih stranaka bili zabrinuti zbog toga da bi Austrija kao prva članica EU-a mogla sebi dozvoliti da na čelu države bude jedan desničar. Van der Bellen je ipak pobijedio, ali tek s minimalnom prednošću.
Za Austriju su ovi predsjednički izbori u svakom slučaju bili politički potres. Birači su kaznili stranke koje su bile članice vladajuće koalicije, socijaldemokrate i konzervativce. Centar je nestao. Tako su preostali kandidati na rubovima spektra, a izbor između njih je bio prije mučenje. Brojni birači su glasovali za Van der Bellena ne zato što su ovog člana Zelenih doživjeli kao izvanrednog političara, već zato što su željeli spriječiti dolazak na vlast jednog desničarskog populista. Izbor je također pokazao koliko su u međuvremenu u Austriji u nacional-konzervativnom spektru jaki skeptičari prema EU-u, kritičari islama, protivnici useljavanja.
Desničari jačaju u Austriji
Vjetar u leđa, koji je dobio na predsjedničkim izborima, FPÖ će iskoristiti kako bi nastavio svoj put prema vlasti. Pobijeđeni Norbert Hofer je već najavio da ako on ne može postati predsjednik, onda jedan član FPÖ-a mora postati kancelar. 2018. godine će biti održani idući parlamentarni izbori u Austriji. Desno-nacionalni FPÖ, koji je trenutno treća najjača snaga u parlamentu, pojačat će pritisak na veliku koaliciju koju čine SPÖ i ÖVP. U ispitivanjima javnog mnijenja FPÖ prednjači. Ova stranka je u Austriji postala društveno prihvatljiva i prihvatljiva kao koalicijski partner.
Novi socijaldemokratski savezni kancelar Christian Kern, koji je samo nekoliko dana uoči predsjedničkih izbora instaliran na ovu funkciju kao džoker, osjetit će žestok vjetar u lice. Politički stručnjaci u Austriji već govore o prijevremenim izborima. Norbert Hofer, koji se proteklih tjedana doduše predstavio umjerenim, ali ipak njeguje ranije kontakte s desno-ekstremističkim snagama, obećao je promjenu sustava. On je rekao da bi se na mjestu predsjednika pobrinuo za više izravne demokracije i da će srušiti etabliranu veliku koaliciju koju čine socijaldemokrati i konzervativci. Toliko daleko stvari sada neće otići. Alexander Van der Bellen nije toliko radikalan, ali je ipak obećao promjene u sklopu mogućnosti koje mu pruža funkcija predsjednika.
Upozorenje za Europu
Institucije EU-a u Bruxellesu za sada ipak mogu odahnuti. Napadi na integritet EU-a sada neće dolaziti iz razmetljivog Hofburga, sjedišta predsjednika. Van der Bellen čak želi više, a ne manje Europe. On se zalaže za solidarnu politiku prema izbjeglicama i protiv je zatvaranja granica. On sam je također dijete migranata. Tijesna pobjeda na izborima u Austriji je predah, ali ne i promjena trenda.
Trend u EU-u ide sasvim jasno u smjeru desničarskog i ljevičarskog populizma kao i re-nacionalizacije. U Slovačkoj i Grčkoj su na vlasti ljevičarski populisti koji su skeptični prema EU-u. U Italiji je ljevičarsko-populistički pokret "Pet zvjezdica" treća najjača snaga u parlamentu. U Francuskoj socijalisti i građanske stranke bivaju potisnuti od strane sve jače desno-populističke Nacionalne Fronte. U idućoj godini Marine Le Pen će kao predstavnica Front National ići u utrku za predsjednicu. U Njemačkoj jača nacionalistička Alternativa za Njemačku, koja na migraciju i na islam gleda izrazito kritično. Popis bi se mogao još nadopunjavati.
Protiv tog trenda do sada vladajuće stranke, koje se zalažu za EU, nisu našle sredstvo. Drama u Austriji bila je posljednje upozorenje.
Da su desničarski populisti pobijedili u Austriji to bi sigurno bila voda na mlin kampanje za "Brexit" u Velikoj Britaniji. Tamo će se za mjesec dana glasovati o ostanku Ujedinjenog kraljevstva u EU-u. Britanski populisti su već postigli ono o čemu ljevičarski i desničarski populisti na europskom kontinentu mogu samo sanjati: realnu opipljivu mogućnost da se istupi iz EU-a pretvorenog u strašilo. I u Velikoj Britaniji moglo bi biti na sličan način tijesno kao i u Austriji. Europa se mijenja, raspada se iznutra. Tko može zaustaviti ovaj fatalni razvoj situacije?