Američke tvrtke vraćaju proizvodnju u SAD

Jamesa Wynera je teško pogodilo to što ga je koncern Johnson&Johnson ostavio na cjedilu. Prije toga je Wynerova kompanija zarađivala milijune na temelju narudžbi toga koncerna. Sredinom devedesetih je Johnson&Johnson odlučio smanjiti troškove poslovanja pa je proizvodnju medicinske zaštitne opreme i odjeće premjestio u Aziju. Wyner je tada morao otpustiti 250 radnika. Njegova tvornica u Massachusettsu se ispraznila. Za jedan gospodarski magazin on kaže da se sjeća kako je cijeli posao preko noći ispario.

Ovo nije bio usamljen slučaj. Američke kompanije su desetljećima premještale proizvodnju u inozemstvo. Neki su tražili jeftinije materijale, najčešće je razlog bio jeftina radna snaga. Globalizacija je smanjivala cijene, povećavala marže, i donijela je brojnim tvrtkama milijarde profita. Žestoka tržišna utakmica je prisiljavala lance opskrbe da povećaju svoju učinkovitost.

Do koje mjere je ta konstrukcija bila ranjiva pokazala je pandemija. I upravo bi brz oporavak američkoga gospodarstva mogao torpedirati uspon brojnih kompanija. Na sve strane nedostaju sirovine i dobavljači, poluproizvodi izostaju, poluvodiča nema nikako. Korona pokazuje granice pritiska za optimizaciju.

Manje tvrtke su posebno pogođene

Za manje i srednje američke tvrtke, koje nemaju moć određivanja cijena i kupovnu moć, prekinuti lanci opskrbe predstavljaju sve veći poslovni rizik. Kada neke robe i usluge ima sve manje – rastu cijene. Troškovi proizvodnje su porasli u listopadu za 8,6 posto, što je najveći skok od početka vođenja statistika u 2010. Čak i koncerni stenju pritisnuti ovakvim poteškoćama koje bi, prema procjenama, mogle trajati do 2024. Jedan od vodećih svjetskih proizvođača pametnih telefona, Apple, u trećem kvartalu ove godine ima promet manji za šest milijardi dolara. Jedna od vodećih firmi za proizvodnju sportskih artikala, Nike, javila je da ima probleme s proizvodnjom u Vijetnamu, zbog čega će do kraja godine biti proizvedeno 160 milijuna pari obuće manje nego što je planirano. Slično je i s nekim drugim velikim kompanijama čije dionice zbog toga gube na vrijednosti.

Brojne američke tvrtke sada premještaju proizvodnju nazad u SAD. Reshoring je naziv tog trenda koji se pojavio još prije pandemije. 2019., kada se rasplamsao trgovinski spor Sjedinjenih Američkih Država i Kine, američki poduzetnici su planirali smanjiti svoju ovisnost o uvozu iz Azije.  Danas su zbog povećane potražnje jednostavno na to prisiljeni.

Ogromne investicije velikih kompanija

Intel je još u ožujku najavio da će u gradnju dva velika proizvodna pogona za poluvodiče u Arizoni investirati 20 milijardi dolara. General Motors premješta svoju proizvodnju baterija za automobile nazad u Michigan, gdje treba nastati inovativni centar za litijske proizvode.  I američki div u metalurškoj branši U.S. Steel se zbog izuzetno visokih cijena čelika odlučio da tri milijarde dolara ne uloži u nove proizvodne pogone u inozemstvu već u  Alabami ili Arkansasu. I koncerni kao što je proizvođač naoružanja Lockheed ili mješoviti koncern General Electric, jednako kao i proizvođač opreme za laboratorije Thermo Fisher planiraju povratak u domovinu. Prema podacima inicijative Reshoring, organizacije koja radi na jačanju američkoga gospodarstva, preko 1.800 američkih poduzeća planiraju potpuno ili djelomično premještanje proizvodnje nazad u SAD. Do kraja godine na taj način bi trebalo nastati 220.000 novih radnih mjesta, kao nikada do sada. Prije 11 godina taj broj je iznosio jedva 6.000 radnih mjesta godišnje. Prije svega u branšama kao što su proizvodnja čipova, baterija za električne automobile, osobne zaštitne opreme, lijekova i rijetkih metala, opskrbni lanci su izuzetno pogođeni pa se u tim branšama radna mjesta vraćaju u SAD.

Bijela kuća odavno promatra prekidanje lanaca opskrbe kao rizik za nacionalnu sigurnost. Predsjednik Joe Biden je još u veljači dao nalog da se ispita stabilnost lanaca opskrbe u najvažnijim branšama. A njegov paket za poboljšanje infrastrukture, koji bi trebao pomoći domaćem gospodarstvu, prije nekoliko dana odobren je i u Kongresu.

Regrutiranje nove radne snage kao problem

Stručnjak za Reshoring Harry Moser smatra da su napori Bidenove administracije doduše ispravni, ali nedovoljni i previše površni da bi potakli domaću proizvodnju. „Naši troškovi proizvodnje su 15 posto veći nego u Njemačkoj, a 40 posto veći u odnosu na Kinu”, kaže on. Moser je 22 godine bio šef poduzeća za proizvodnju alata. Ovaj pedesettrogodišnjak smatra da bi održivu prednost u tržišnoj utakmici donijelo smanjenje opterećenja gospodarstva, na primjer, kroz smanjenje poreza i dugoročnim investicijama u stručno obrazovanje radne snage.

„Ako ne riješimo temeljne probleme nećemo stvarati dovoljno elektronskih proizvoda u koje ćemo ugrađivati subvencionirane čipove i baterije“, kaže on. Dodaje da ipak smatra da će trend vraćanja proizvodnje u SAD potrajati. To bi po njemu bio enormni poticaj američkoj ekonomiji. Prema izračunima vašingtonskog  Instituta za ekonomsku politiku, jedno radno mjesto u prerađivačkoj industriji stvara dodatnih pet radnih mjesta. 

Ipak, brojna poduzeća će imati problema pronaći suradnike. Od prošlog proljeća Amerikanci masovno napuštaju svoje tvrtke jer žele raditi nešto drugo. Mnogi od njih zbog toga ne žele prihvatiti svaki posao, osobito ne onaj na pokretnoj vrpci. U rujnu su otkaz dali  4,4 milijuna Amerikanaca, što je rekord za jedan mjesec. "Velika rezignacija" se zove taj trend koji zahvaća cijelu zemlju. 

James Wyner se ne uklapa u taj trend. On je, zahvaljujući milijunskim subvencijama za proizvodnju zaštitnih medicinskih maski, uspio vratiti proizvodnju u zemlju. Njegova tvrtka će uskoro zapošljavati 300 radnika, 50 više nego devedesetih. Materijal za proizvodnju potječe isključivo od domaćih proizvođača. „Naš lanac opskrbe više neće prelaziti ni jednu granicu", obećava on.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu