50 godina Winnetoua na filmu
12. prosinca 2012
Prije 50 godina jedan se francuski glumac našao u Münchenu na premijeri jednog njemačkog filma. Nije puno od toga očekivao jer je u cijelom filmu izgovorio tek nekoliko rečenica i zbog toga se bio prilično nervirao. Tim je veće njegovo iznenađenje bilo kad ga je pred kinom pozdravila oduševljena publika. "Winnetou! Winnetou!", vrištale su mlade djevojke. Tada je konačno i Pierre Brice shvatio da je njegova uloga "šutljivog crvenokošca" Nijemcima ipak nešto značila.
"San vaše mladosti postao je stvarnost". Tako je film reklamiran u jesen 1962. "Fantastičan uspješan roman Karla Maya `Blago u Srebrnom jezeru` kao monumentalni film!". Nakon "praizvedbe" u Stuttgartu 12. prosinca i premijere dva dana kasnije u Münchenu, poslijeratna je Njemačka pala u trans zbog Winnetoua. Tri milijuna gledatelja otišlo je u kino zbog ovog filma, i tako je započeo val filmova Karla Maya iz šezdesetih godina.
Ovaj je uspjeh mnoge iznenadio, prije svega producenta filma Horsta Wendlandta (1922-2002). Ideju za film dao mu je njegov sin, koji je bio oduševljeni ljubitelj djela Karla Maya. Sam Wendlandt nije pročitao ni jednu jedinu njegovu knjigu. Zbog toga nije ni vjerovao da će se Nijemci tako masovno zagrijati za nekog izmišljenog Indijanca.
Hrvatska kao savršena kulisa
Redatelj Harald Reinl (1908-1986) je pak bio dobar poznavatelj djela Karla Maya. On je uz to bio taj koji je otkrio divlje romantične hrvatske pejzaže kao dobru kulisu za scene s Divljeg zapada. No kad je ulogu Winnetoua htio dodijeliti jednom meksičkom glumcu, producent Wendlandt je smjesta intervenirao. Taj bi glumac u najboljem slučaju smio glumiti samo Winnetouovog ubojicu, narugao se on. I sve do pred sam početak snimanja nisu imali glavnog glumca. Tada je Wendlandtu, na jednom primanju tijekom Berlinskog filmskog festivala, za oko zapao jedan naočit mladi Francuz. Odluka je smjesta pala: "On je taj!". Pierre Brice ulogu je prihvatio samo zato što je čuo da će u filmu glumiti i holivudska zvijezda Lex Barker (u ulozi Winnetouovog prijatelja Old Shatterhanda). "Za Karla Maya nisam nikad prije bio čuo", priznao je Brice.
6. kolovoza započelo je snimanje u Hrvatskoj, na azurno plavim Plitvičkim jezerima. "Čovjek bi tamo skočio u jezero i ne bi se više dao van", hvalio je još godinama kasnije ljepote ovih jezera poznati njemački glumac Gözt George. Na setu je vladala atmosfera Babilonske kule. Većinu sporednih uloga i statista glumili su stanovnici tadašnje Jugoslavije, a niti Lex Barker niti Pierre Brice nisu znali riječ njemačkog. Jednom je tako Pierre Brice pomislio da je redatelj povikao "Winnetou", pa je zagalopirao na svom konju prema kameri. A redatelj Reinl je samo bio zamolio "bitte ton" (molim ton).
Nježna dušica Lex
Reinl se seljakao s filmskom ekipom i 300 statista te 150 konja kroz Hrvatsku, Sloveniju, Bosnu i Hercegovinu i Crnu Goru. Producent Horst Wendlandt se kasnije prisjećao: "Odjednom me uhvatio užasan strah i pomisloo sam - koliko to sve stoji." No Reinl ga je umirio, a da bi uštedio, snimao je svaki dan po 14 sati. "Taj je imao kondiciju", pričao je Wendlandt. No i glumci su vrijedno radili, "na čelu s Lexom". Ovaj 1,93 m visoki holivudski glumac, koji je u filmu bez pardona sređivao čitave razbojničke bande, u zbilji je bio toliko osjetljiva duša da se jednom, kad je Pierre Brice doživo prometnu nezgodu, onesvijestio. "Winnetou" je u nezgodi ipak ostao neozlijeđen, a Lex je kad je to čuo, zaplakao od sreće.
Filmovi o Winnetouu nakon uspješnog početka nizali su se jedan za drugim, njih 11. Djeca koja su si na zidove soba lijepila plakate s Winnetouom a koje je objavljivao časopis za mlade Bravo, izrasla su kasnije u generaciju ´68. No kao studente više ih Winnetou nije zanimao. I tako je 1968. okončan ovaj uspješni serijal.