Kako je Winnetou osvojio Europu?
30. rujna 2011U 60-ima bilo je gotovo nemoguće zaobići Winnetouovo nasmiješeno lice. Bilo da se radilo o trilogiji doživljaja ovog nesputanog Indijanca s francuskim glumcem Pierreom Briceom i Amerikancem Lexom Barkerom ili o filmu „Blago iz Srebrenog jezera“ (Schatz im Silbersee), Nijemci su masovno žurili u kina da bi zaronili u čaroliju indijanskog svijeta. Filmski muzej u Düsseldorfu trenutno se bavi upravo vesternima te pokušava protumačiti njihovu iznimnu popularnost i odjek.
Spona između dva zapada - europskog i američkog
Filmovi o Winnetouu snimani prema književnom predlošku Karla Maya u 60-ima vladali su kino-dvoranama. Koji su razlozi masovnog oduševljenja publike?
Bernd Desinger: Karl May pronašao je svoju nišu. Već prije početka 60-ih Nijemci su bili zaluđeni kulturom i običajima Novog svijeta. Ovaj narod bio je najbrojnija imigrantska skupina u SAD-u. Kao jedni od prvih doseljenika Nijemci su dobili priliku i sami sudjelovati u kreiranju nacionalnih mitova. Brojni američki slikari njemačkog su podrijetla te su oduševljenje američkim zapadom širili putem svojih umjetničkih djela. Romani o Indijancima tada su bili omiljeno europsko štivo koje se iznimno dobro prodavalo. Karl May uspješno je iskoristio trenutak te na platno prenio očaravajuću priču o „malom divljaku“ sa zapada koji osvaja neukrotiva zelena prostranstva Novog svijeta. Upravo tu priču su Nijemci željno očekivali.
Iz današnje perspektive ovi filmovi se ne razlikuju mnogo od njemačkih filmova zabavne industrije iz 60-ih, kojima se ne pridaje značajna umjetničko-kulturna vrijednost. No, vesterni fasciniraju i prilikom gledanja reprize. U čemu je tajna?
Radi se uistinu o iznimno kvalitetnoj ručnoj izradi ovih filmova. Boje fotografija su senzacionalne. „Schatz im Silbersee“ je prvi njemački anamorfni videozapis. Gledateljima je na tada najbolji mogući način prenesen ugođaj nebeskog plavetnila te veličanstvenih krajolika. Većina Nijemaca prije Winnetoua nije poznavala Divlji zapad. Putovanje je bilo luksuz rijetkih te su tada filmovi služili kao prozor u drugi svijet.
Rado gledani i izvan granica „rodnog kraja“
Amerikanci su dijelili europsko oduševljenje vesternima. Europljanima nisu zamjerili što su malo pretjerali u prikazu krajolika. Način snimanja bio je izvrstan, izbor glumaca potpuno pogođen, a glazbena pratnja revolucionarno-očaravajuća. Ovi filmovi služili su kao orijentir i inspiracija kasnijoj generaciji europskih redatelja poput Ennija Morriconea.
Nadalje, filmske realizacije djela Karla Maya kao i kasnije Defa-ine (filmska produkcijska kuća u bivšem DDR-u, op. ur.) filmove o indijancima karakterizira fokus na jednoj filmskog junaka, u ovom slučaju na indijanca Winnetoua. No to nije jedini aspekt ovih ostvarenja. Vesterni dotiču i društvenu tematiku. U Winnetouu primjerice Indijanci predbacuju bijelcima nepotrebno ubijanje bivola iz puke zabave. Društveno kritična nota prožima i druge žanrovske predstavnike, ne samo ove filmove. U njemačkom društvu naime posebno je istaknuta ljubav prema netaknutoj prirodi i ideji čistoće koja se u modernom dobu konkretizirala u borbi za zaštitu okoliša.
Čežnja za nevinošću
Treba obratiti pozornost na uzroke njemačkih emigracijskih tendencija. Političke prilike bile su jedan od glavnih motiva napuštanja zemlje. No ne i jedini. Sredinom 19. stoljeća Njemačka se suočila s propalom revolucijom, rascjepkanošću u manje države te socijalnim pritiskom. Bitan razlog iseljavanja bila je i gospodarska nestabilnost. U razdoblje kada Njemačka ozbiljno stupa u proces industrijalizacije tempo života postaje sve brži, gradovi sve zagađeniji te se rađa potreba čovjeka za iskonskom, netaknutom prirodom. A utjelovljenje ovog sna je prizor malog Winnetoua koji nesputano korača Novim svijetom.
Zasićenost dosadašnjim životnim stilom definitivno je uzrok popularnosti koju su vesterni uživali. Winnetou-filmovi nagrađeni su počasnim priznanjem „Zlatno platno“ koje su dobivali oni filmovi koji u roku od 3 godine skupe tada zavidnu brojku od 3 milijuna gledatelja. No čime su zaslužili veliki broj poklonika i u 21. stoljeću?
Eskapizam je možda prejaka riječ. No, motiv druge stvarnosti koji su ovi filmovi velikodušno pružali podsjeća na rado gledani njemački žanr takozvanog „domovinskog filma“ koji obrađuje teme poput prijateljstva, spokoja te života u idiličnim seoskim krajolicima. Dobro je naravno i ovaj put pobijedilo nad zlom! Postignut je dojam idile, koji su Nijemci tako žarko trebali.
Autor: Jochen Kürten/ Lea Talijančić
Odg. urednik: Anto Janković