200 godina bicikla
12. lipnja 2017Prvu napravu je izumitelj nazvao - bez nekakve lažne skromnosti - naravno po sebi: "draisine". To je bio tek drveni kostur s dva kotača i nečim poput sedla između njih, a pokretao se nogama. Nakon par koraka, naprava je nastavila put sa svojim jahačem, na nizbrdici je sve to išlo još brže. Ali osobito tamo je hitno trebalo razmisliti i o izmišljanju kočnice...
U svakom slučaju, prva vožnja je uspjela i nije bilo žrtava. Zapravo, nije bilo boljeg trenutka izmisliti nešto što bi moglo zamijeniti konja: i u Europu je stigao golem oblak pepela uzrokovan erupcijom vulkana u Indoneziji, a posljedica je bila hladnoća, suša, slab urod i glad. To je glave koštalo i mnoge konje - iz te nevolje su završili u loncima i na tanjuru.
Drais je studirao arhitekturu, poljoprivredu i fiziku, ali mu je na koncu njegov ujak "namjestio" posao državnog šumara. Doduše, već i onda je stalno nešto izmišljao pa ga je tako i šumarski ured vojvodstva Baden postavio na praktično izmišljeni položaj šumara ureda Schuttern. Njegov motiv za izmišljanje ove naprave je bio posve jednostavan: trebalo je nešto što će zamijeniti konja i istovremeno od toga je Drais htio postati bogat.
Prva vožnja je započela u Mannheimu i završila je oko četrnaest kilometara južnije u smjeru Schwetzingena. Već onda se pobrinuo i za reklamu, tako da su o njegovom izumu pisali u čitavoj Europi. Prije svega se svima sviđala cijena: solidan konj je u to doba koštao oko 1900 funti, ova naprava je koštala 20. A onda dolazi i golema prednost što se za to vozilo ne treba trošiti novac za hranu.
Doduše, tada nisu svi baš razumjeli niti zašto bi ikome trebala naprava kojom će se nekamo ići: što vas tjera da odete od kuće samo tako? Zato je to prije svega bila dokolica za imućnije građane, a Drais nije uspio tom napravom doista doći do imetka. Doduše, naravno da je patentirao svoj izum, ali taj patent je vrijedio samo za njegovo sićušno vojvodstvo. Preko njegovih granica su mnogi kopirali njegov izum i pokušavali ga usavršiti tako da ništa od toga nije završilo u njegovom džepu.
Osobito su u Francuskoj i Velikoj Britaniji bili domišljati u dorađivanju ove naprave, makar je još dugo potrajalo dok se nije pojavio i "pravi" velociped" pokretan pedalama ili bicikl s golemim prednjim kotačem. Trebalo je onda još izmisliti i gume i tek negdje koncem devetnaestog stoljeća je nastao bicikl kakvog otprilike i danas poznajemo: s dva jednaka kotača na gumama i lancem koji pokreće stražnji kotač.
Uzgred: zračnice su se prvo pojavile na biciklu i tek nakon toga su našle svoje mjesto i na automobilima. Ali to nipošto nije iznimka: mnogo toga je sa bicikla završilo u razvoju današnjih motornih vozila, a i čitav niz tvornica automobila - poput na primjer Opela, počeli su proizvodnjom bicikala.
A Karl Freiherr von Drais? Doduše nikad nije postao osobito bogat, ali za njegove zasluge ga je vojvoda Badena uzdigao u plemstvo i omogućio mu da se samo bavi izumima. Izmislio je još svašta, od nečega što bismo nekako mogli nazvati pisaćim strojem, strojem (klavirom) koji će istovremeno i pisati note, a izmislio je i stroj za mljevenje mesa. Ali sa strojem koji i danas nosi zapravo korijen njegovog imena - (željeznička) drezina, on osobno nema nikakve veze.