Čuvaj se lista Bild - čak i ako te hvali

List Bild je već odavno u Njemačkoj postao sinonimom novina koje baš svi čitaju i koji se tiska u oko četiri milijuna primjeraka - a oni koji ga i ne čitaju, iz drugih izvora znaju što je on pisao. Zbog tog utjecaja i sklonosti desnoj političkoj opciji, često je bio meta napada lijevih intelektualaca kojeg su ga, kao Günter Wallraff, zvali i "gubicom zla". Ali političari dobro znaju koji utjecaj taj list ima na javnost pa je i bivši socijaldemokratski kancelar Schröder rekao "da bih bio kancelarom, treba mi samo Bild i televizija"

I način pisanja ovog lista je specifičan. Stručnjak za medije Norbert Bolz je došao do zaključka kako novinari Bilda sebe vide kao artiste, umjetnike koji svoj zadatak smatraju da stvarnost preoblikuju i tako je predstave čitaocima. Dodatni zahtjev jest, podsjeća Bolz, da takav tekst mora biti razumljiv ljudima i sa i bez visokog obrazovanja.

Medijsko preoblikovanje stvarnosti

Konačno, i osnivač lista Bild, Axel Springer je poznat po rečenici kako je 'otkrio, što Nijemci ne vole: razmišljati'. Tako je i izgled lista tipičan za tabloide engleskog govornog područja: golem naslov koji dominira gornjom polovicom naslovnice. I oni koji ne čitaju taj list moraju priznati da su ti naslovi ponekad prava novinarska remek-djela: "Mi smo Papa" uz vijest kako je njemački kardinal Ratzinger izabran za papu Benedikta XVI ili "Ispala je djevojčica" kad je Angela Merkel izabrana za prvu kancelarku Njemačke.

Bild svoja izvješća pripovijeda slikovito i iz očišta samih sudionika, bilo da se radi o poznatim ličnostima ili stiliziranim žrtvama tog događaja. Bolz u tome vidi glavni sastojak ovog lista, neposredno obraćanje "čovjeku prema čovjeku", bez potrebe za apstraktnim, za korištenjem teških pojmova i teorija, dakle bez ičega što bi se moglo uvrstiti u komunikaciju na višoj razini.

Novinarski prepad na ljude

Ali osim ovih napisa u kojima je zabranjena baš svaka dubina, osobito su na udaru kritike metode koje koriste novinari Bilda da bi došli do neke priče. Slobodan novinar i autor Günther Wallraff je svojedobno, pod drugim imenom kao Hans Esser, radio u tom listu i objavio čitav niz knjiga o nečuvenim i nemoralnim metodama urednika i novinara Bilda. Nakon što je izašla ta knjiga, Njemačko vijeće za medije je objavilo čak šest ukora tom listu.

Jer Wallraff i danas, obzirom na telefonski poziv njemačkog predsjednika uredniku Bilda, smatra da to graniči - ne samo s političkim - samoubojstvom: "Moramo se zabrinuti za one koji ne mogu posegnuti za telefonom (kao predsjednik Njemačke), za one koji nemaju odvjetnike pred kojima čak i Bild osjeća poštovanje. Ja još uvijek imam oproštajna pisma iz sedamdesetih od ljudi koji su nakon takve medijske hajke u Bildu počinili samoubojstvo."

Ovaj novinar se još uvijek dobro sjeća svog razdoblja u Bildu: "U moje doba su fotoreporteri bili nešto kao Ramboi koji su ljude prepadali u njihovim kućama. Nabava fotografija je dovoljno često izgledala tako da se roditelje, čija su djeca bila žrtva seksualnih zločina, prijetilo da im nabave fotografije njihove djece iz mrtvačnice. Danas u redakciji Bilda ima novinara koji se protive takvim metodama, ali to nisu oni koji odlučuju u tom listu."

Bild stvara politiku

Osobit je odnos tabloida Bild prema politici, gdje je već i Axel Springer u šezdesetima prošlog stoljeća, bio uvjeren kako on sam može aktivno kreirati njemačku politiku. Wallraff se slaže kako je to bilo i tada - i kako je to još uvijek tako: "Bild stvara politiku, on prati politiku i stvara utjecaj na politiku", kaže taj novinar. "Često u tome uspijeva, ponekad i završi neuspjehom, ako se sjetimo uspona i pada (bivšeg ministra obrane) zu Guttenberga."

Jer upravo je Bild ovog bavarskog političara, plemenitaškog porijekla, razmjerno zgodnog izgleda i uz podjednako lijepu suprugu, reportažama i pozitivnim izvješćima sustavno "dizao u nebesa" i od njega stvarao novu političku zvijezdu - i mogućeg novog kancelara Njemačke. Čak i kad je bilo jasno kada je zu Guttenberg na sramotan način došao do doktorske titule, Bild ga je neko vrijeme branio - da bi se onda i sam uključio u jagmu protiv njega.

Ali dok je ovaj populistički list ranije bio jasno uz kršćanske demokrate - ili čak i desnije od toga, u međuvremenu je prevladao pragmatizam pa je i kancelar socijaldemokrata, Schröder uživao veliku naklonost tog lista. Stručnjak za medije Bolz objašnjava to novinarskim zakonima takvog tabloida: "Sa jednom osobom kakav je Gerhard Schröder Bild izlazi bolje na kraj nego sa nekakvim sivim kršćanskodemokratskim predsjednikom. Bulevarski list znači javljati o senzacijama, skandalima i poznatim ličnostima. Ako neki političar ima status slavnog, onda je Bildu svejedno sa koje strane dolazi."

Jedina politika je - naklada

I sadašnjem predsjedniku Christianu Wolffa je Bild svojedobno pokušao dati okružje glamura, povezano s "toplom ljudskom pričom" političara čiji se brak raspao i koji je predsjednikom postao uz drugu, razmjerno atraktivnu suprugu. I Wulff je, baš kao i mnogi njemački političari, na tu naklonost Bilda uzvratio istom naklonošću prema potrebama medija. Utoliko je veće zaprepaštenje bilo kada je njemački predsjednik otkrio da se list okrenuo - i da Bild priprema članak koji ga stavlja u loše svjetlo. To zaprepaštenje donekle objašnjava i njegov poziv uredniku Diekmannu - ali naravno ne i sadržaj te izjave.

I dok još uvijek nije izvjesno, što će biti s ovim njemačkim predsjednikom - i što Bild još priprema u ovom skandalu, ipak se mora reći kako je ovaj njemački tabloid još razmjerno pristojan i suzdržan ako ga se usporedi s inozemnim tabloidima. Nedavno se podigla golema prašina oko britanskog tabloida News of the World (koji je u međuvremenu prestao izlaziti) oko masovnog prisluškivanja mobilnih telefona. Sjetimo se i paparazza koji je svojom agresivnošću odveo princezu Dijanu u smrt u Parizu, a i švicarski tabloid SonntagsBlick je nedavno morao otpustiti svog glavnog urednika zbog montaže golih slika ljubavnice jednog veleposlanika. Uzgred, taj glavni urednik švicarskog tabloida je bio - Nijemac.

Autorica: Johanna Schleller /as

Odg. ur.: A. Šubić