Neizvjesna sudbina Macronovih ideja o reformi Eu
17. mart 2018Novi ministar vanjskih poslova Heiko Maas iz SPD-a je istog dana kada je položio zakletvu za novu funkciju odletio u Pariz. Ni njemačku kancelarku nije trebalo dugo moliti. Nepuna dva dana nakon njenog izbora i ona se obrela u Parizu. Sa sobom je povela i ministra finansija Olafa Scholza. Razlog za to je što obje vlade, prije svega, moraju razgovarati o fiskalno-političkim temama. A Macron bi trebao dobro obratiti pažnju na to da li CDU-ova kancelarka i SPD-ov ministar finansija imaju različita mišljenja o ovim temama.
Sudeći po onome što su o Macronovim reformskim idejama do sada kazali pojedini predstavnici Unije i SPD-a, mišljenja koalicijskih partnera su po tom pitanju prilično protivrječna. Iako je Olaf Scholz do sada bio suzdržan, jer je znao da se u Njemačkoj od njega očekuje nastavak solidne (drugi kažu: škrte) finansijske politike njegovog prethodnika iz CDU-a Wolfganga Schäublea. Ali, ostali SPD-ovi političari izrazili su oduševljenje Macronovim idejama. Bivši predsjednik SPD-a Martin Schulz je njemačku susretljivost za te ideje postavio skoro kao preduslov za novu veliku koaliciju. I Heiko Maas je tek u srijedu u Parizu rekao da je došao "da konačno prihvati ispruženu ruku Emmanuela Macrona sa njegovim prijedlozima za obnovu Evrope".
Riječ je o puno novca
Ipak, o čemu se tu radi? Prije svega, Macron predlaže veliki budžet za investicije i zajedničkog ministra finansija eurozone. Na oba ta prijedloga CDU gleda kritički. Merkelova pak želi da primarnu odgovornost u fiskalnoj politici i dalje ostane u nadležnosti država. Ona se u programu ZDF-a, ubrzo po njenom ponovnom imenovanju na mjesto kancelarke, izjavila: "Ono što ne želimo je, da tako kažemo, konfuzija u segmentu garancija i odgovornosti, ili da se dugovi pojedinih država pretvaraju u zajedničke, čime ne bi bilo konkurentnosti. Tu se neće ništa promijeeniti." Najveća briga je, jednostavno rečeno, da bi Njemačka trebala plaćati dugove Francuske i drugih zemalja, bez da za to dobije nešto zauzvrat.
To što je njemačka vlada izrazila spremnost da uplaćuje više novca u budžet EU, odmah je naišlo na oštre kritike njemačkih Liberala (FDP) i populističke Alternative za Njemačku (AfD). Ekonomski ekspert Clemens Fuest, direktor minhenskog Ifo instituta, smatra da je to „blanko ček" za finansijski slabe zemlje evrozone koje mogu da sav svoj teret prebace na Nemačku. „Najveća greška je ustati i reći: mi želimo više da plaćamo". To je „nevjerovatno nemarno i lakomisleno", kaže Fuest.
Danijel Caspary, predsjedavajući poslaničke grupe CDU/CSU u Evropskom parlamentu, nije siguran ni u to da su Macronovi prijedlozi posebno popularni i u samoj Francuskoj. Za njemačku pokrajinsku tv-stanicu SWR Caspary je izjavio:"Kada je riječ o novcu, Francuzi će radije stisnuti kočnicu" Trostruko uvećanje evropskog budžeta, koje traži Macron, posve je pretjerano, ocijenio je on.
Macron: "Mi u potpunosti zavisimo jedni od drugih"
Različitosti u mišljenju ne remete ništa, kako ističe Caspary, u okviru zajedničkog cilja o jačanju Evropske unije. Merkelova se prije nekoliko dana požalila da je Evropa u mnogim područjima bila "suviše slaba i spora". To je ono što ona želi promijeniti. Bez Macrona, bez Francuske, to ne funkcioniše, slaže se u tome s Macronom. "Ne vjerujem ni jednog trena da jedan evropski projekat bez ili protiv Njemačke može uspjeti. Mi u potpunosti zavisimo jedni od drugih", izjavio je Macron za "Frankfurter Allgemeine Zeitung".
To što Njemačka i Francuska moraju sarađivati u Evropskoj uniji i pronalaziti zajedničke pozicije, ne tiče se samo činjenice da su to dvije najveće države eurozone. Te dvije zemlje nisu čak, kako ističe Stefan Seidendorf, zamjenik direktora Njemačko-francuskog instituta u Ludwigsburgu, ni najveći prijatelji. Ali upravo te razlike u gledištima tih zemalja mogu da budu od prednost za Eu. „Saradnja s Francuskom je veoma uspješna, jer Francuska tradicionalno predstavlja antipod Njemačkoj", smatra Seidendorf. Kada se Njemačka u nečemu složi s Francuskom, onda je to kompromis manje-više prihvatljiv za skoro sve druge evropske zemlje, rekao je on i dodao:"To je dodatna vrijednost tog specifičnog odnosa koji traje sve do danas. Riječ je o tome da se brojni evropski konflikti mogu uočiti u odnosu između Njemačke i Francuske. Stoga se jedan njemačko-francuski kompromis ujedno može smatrati i evropskim kompromisom."
On se samo pita, da li Njemačka i Francuska uopšte mogu govoriti u ime drugih. Uspon desničarsko-populističkih i euroskeptičkih stranaka širom Evrope, poput nedavnog dešavanja na parlamentarnim izborima u Italiji, vjerovatno će umnogome zakomplikovati sve dodatne pokušaje integracije unutar Eu. Upravo je, kada je riječ o migraciji, Merkelova je izolovana unutar Eu i teško će pronaći saveznike za "pokret ka Evropi", za koji se zalaže. Boravak u Parizu za nju bi trebao biti jednostavan. Merkelova, nakon povratka iz Francuske, namjerava posjetiti Poljsku. Na tom svom drugom putovanju u Varšavu ona bi se pak mogla suočiti s poteškoćama.