Novim talasom ksenofobije
3. august 2018
Dva mjeseca nakon stupanja na dužnost, španski premijer Pedro Sanchez suočava se sa prvom političkom krizom. Prošle sedmice su dramatične slike stotina afričkih migranata koji preskaču graničnu ogradu u španskom gradu Seuti (Ceuta) potresle javnost. Prema navodima španskog Udruženja civilnih gardista (AEGC), 22 policajca su povrijeđena u napadu, koji se završio tako što je grupi od 602 izbjeglica uspjelo da uđu u špansku eksklavu u Sjevernoj Africi.
Ovaj incident je samo posljednji u nizu. Mnogo je prelazaka migranata kroz Gibraltar. Oni su ovoga ljeta prevazišli uobičajene okvire. Prema podacima španskog Ministarstva unutrašnjih poslova, preko 22.000 migranata je ilegalno stiglo u Španiju iz Afrike. Ljeto i zatvaranje italijanskih i grčkih ruta su glavni razlozi za povećanja broja migranata.
Brza paljba protiv Sančeza
Kriza nije mogla doći u gorem trenutku za Pedra Sančeza (Sancheza) i njegovu Socijalističku radničku partiju (PSOE). 27. jula, njegova vlada je zadobila svoj prvi ozbiljni udarac, kada je Kongres odbacio prijedlog o planovima za smanjenje budžetskog deficita. Većina stranaka koje su podržale njegovo izglasavanje nepovjerenja vladi Mariana Rahoja (Rajoy) bile su umiješane u prvi Sančezov poraz.
Međutim, analitičari ne očekuju da će natpisi o migrantima ugroziti Sančezovo jedinstvo sa partnerima na vlasti. "Vlada je u slabom položaju, jer joj je, s obzirom na različitost stranaka, teško da sprovede bilo kakvu inicijativu", smatra političar Džejms Fernandez-Albertos iz španskog Nacionalnog istraživačkog vijeća (CSIC). "Uprkos tome, ovo ne bi trebalo da bude teška tema za pregovore, čak i ako dolazi do neočekivanih preokreta", dodao je on.
Novinarka Cristina Fallaras ističe da vlada nema problem da se dogovori s partnerima na vlasti, koliko ima problem sa opozicijom, koja će pokušati ispolitizirati ovo pitanje. Sančez, kaže ona za DW, mora da se opredijeli: "Vlada nije odlučna da li da zauzme oštriji ili mekši stav prema ovoj temi." Fernandez-Albertos misli da migracija može dugoročno biti korisna za Španiju. Međutim, kratkoročno gledano javnost su preplavile spektakularne slike, koje prenose mediji i koje ostavljaju utisak na kolektivnu svijest Španaca. "Ljudi gledaju televiziju i vide kako se na plažama ili gradovima, koje oni dobro poznaju, remeti javni red i mir. Oni vide užasnute policajce, koji bi željeli da se situacija vrati pod kontrolu", rekao je on. "Čak i kada dolazi mali broj ljudi, prezentnost medija je veoma velika, što može brzo promijeniti smjer cijele političke debate."
Ovo bi moglo da spriječi vladu da zauzme otvoreniji stav prema prihvatu izbjeglica, kao što je zauzet nakon odbijanja Italije da prihvati na stotine migranata. Tada je španska vlada pristala da pusti brod s migrantima da pristane u u Valensiji.
Socijalistička radnička partija "PSOE je svjesna da je njeno biračko tijelo sastavljeno od relativno starije populacije, koja je nepovjerljiva i ne podržava politiku otvorenih granica. Oni dobro znaju da će njihovi politički rivali to iskoristiti. Zapravo, oni to već koriste", kaže Luis Cornago, nezavisni politički analitičar specijaliziran za pitanja ekstremno desničarskog populizma.
U međuvremenu, novoizabrani predsjednik Narodne stranke PP (najveća opoziciona stranka) Pablo Kasado (Casado) usvojio je poseban dokumenat sa jasnim antiimigrantskim stavom. U njemu stoji da "milioni" Afrikanaca čekaju da pređu u Evropu. "Za sve ne može biti papira", napisao je on u jednom tvitu, dodajući: “Moramo to reći čak iako je to politički nekorektno." Tri dana kasnije Kasado je otputovao na jug gdje je fotografisan kako se rukuje se s imigrantima.
Kasadov tvit
Kasadoov tvit je odmah preuzeo drugi veliki desničarski lider u Španiji, Albert Rivera, koji je na čelu Liberalne stranke Ciudadanos. Rivera je posjetio Seutu (Ceutu) u ponedjeljak i tom prilikom optužio vladu da stvara "efekat povlačenja" umjesto da rješava problem.
Luis Kornago (Cornago) smatra da je moguće da kod stanovništva postoji latentni anti-migracijski stav i da bi stranke desnice, posebno Narodna partija (PP), mogle da ga politički eksploatišu. Prema njegovim riječima, značajan dio stanovništva je zabrinut zbog povećane konkurencije na tržištu rada i uopšte ekonomskom planu. "Ova tema bi mogla da se ispolitizuje i ako postoji politička stranka koja nudi tu priču, dobre su šansa da će je dio birača podržati”, smatra Karnago i dodaje da upravo to Narodna partija PP i radi: "Katalonsko pitanje nije se dobro odrazilo na njih . Kiudadanos (Ciudadanos) je izgleda dobio tu bitku, ali Kasadovi glasači su stariji i skloniji kritičnom i tvrđem pogledu na migracije."
Cristina Fallaras (Kristina Falaras) se slaže da opozicija pokušava da pridobije glasove i birače uz pomoć političkog narativa, inspirisanog politikom italijanskog ministra unutrašnjih poslova, Matea Salvinija.
Ona misli da je Kasadov potez samo najnoviji u nizu koji je izazvan prošlonedeljnim glasanjem o povjerenju. "Do tog dana, PSOE je više volio da uđe u savez sa Kiudadanosom nego sa ljevičarskim Podemosom i perifernim nacionalistima, ali sada se Kiudadanos otvoreno natječe sa Narodnom partijom u borbi za desničarske birače", dodaje Fallarasova. Ona također primjećuje da je pravo iznenađenje predstavljala žestina, s kojom je vođena debata. "Niko nije očekivao takvu bitku na polju ksenofobije", rekla je doslovno Cristina Falaras i naglasila da se to poklapa sa mobilizacijom dva druga ekstremno desničarska narativa: neo-frankoizmom i seksističkim reakcijama protiv feminizma. "Ovo je vrlo opasno, jer ako neki na ovaj način uspije dobiti glasove, naći ćemo se na klizavom terenu. Jer oni se neće zaustaviti."