Španija je nova Italija za izbjeglice
31. juli 2018
Smanjuje se broj izbeglica i migranata koji preko Sredozemnog mora dolaze u Evropu. Od početka ove godine je u Grčku, Italiju i Španiju stiglo 55.000 izbjeglica, što je dvostruko manje u poređenju sa istim periodom prošle godine.
Ovo su podaci koje su saopštile Međunarodna organizacija za migracije (IOM) i Agencija za kontrolu spoljnih granica Evropske unije (Frontex). Dakle, nema ni reči o „poplavi izbeglica" kako to vole da kažu neki populistički ministri unutrašnjih poslova EU.
Međutim, tačno je da se mijenjaju putevi kojim se kreću izbeglice. Španija je ove godine prvi put postala zemlja koja je primarni cilj. Nakon nje slijede Italija i Grčka. Taj trend je bio predvidiv krajem prošle godine. Broj izbjeglica i migranata koji dolaze u Španiju je u stalnom porastu, dok je broj onih koji dolaze u Italiju u stalnom opadanju.
Nema skretanja izbeglica
Razlog za smanjenje broja izbeglica u Italiji nije samo prijetnja populističke vlade u Rimu da će zatvoriti svoje luke za brodove koje dovoze izbjeglice spašene u moru. Pravi odgovor vjerovatno leži u pojačanim naporima Libije da spriječi odlazak izbjeglica na gumenim čamcima i trošnim brodicama u pravcu Italije. Mnogi se očito ne odlučuju na put jer znaju da će nakon hvatanja biti vraćeni u Libiju.
Zastrašivanje u ovom slučaju daje rezultate. EU se odavno zalaže za zastrašivanje, ne samo od posljednjeg samita održanog u junu.
Prema informacijama Fronteksa, Maroko i Mali su zemlje iz kojih potiče najveći broj izbjeglica koje pokušavaju da se domognu Evrope. Međutim, izbjeglice koje su proteklih nekoliko mjeseci namjeravale da dođu do Italije su uglavnom dolazile iz Tunisa i Eritreje.
Sumnja se da vlasti u Maroku više ne pokušavaju da spriječe odlazak migranata iz njenih luka i obala. Do sada je dobro funkcionisala saradnja španskih i marokanskih graničara na sprječavanju prelaska u morskim tjesnacima između Maroka i Španije.
Maroko više od deset godina dobija finansijsku pomoć za saradnju sa EU i Španijom. Samo iz evropske kase je za obezbjeđenje granice do sada izdvojeno 70 miliona evra. Dodatnih 55 miliona evra je planirano za jačanje granice između Maroka i Alžira.
Takođe, Mauritanija već duže od deset godina intenzivno sarađuje sa španskom obalskom stražom. Od tada se drastično smanjio broj migranata koji su sa afričke obale dolazili na Kanarska ostrva.
Kako to pojednostaviti?
Španija je zatražila finansijsku pomoć od EU kako bi finansirala izgradnju smještaja za migrante. EU sada treba da iskoristi priliku i izgradi prvi „azilantski centar" koji su predvidjeli šefovi država i vlada na samitu na kojem je migracija bila glavna tema. U tim centrima bi se na brz način obrađivali zahtevi za azil. Osobe, čiji bi zahtjevi za azil bili odbijeni, odmah bi bile vraćene u zemlje porijekla. Međutim, teorija je jedno, a praksa nešto sasvim drugo.
Naime, Španija nema funkcionalne sporazume sa zemljama porijekla niti u Evropskoj uniji postoji spremnost da se po kvotama rasporede oni kojima je već odobren azil. U suštini Španija se našla ostavljena na cjedilu, kao što su prije nje to bile Grčka i Italija.
Poznati stručnjak za migracije Gerald Knaus, koji je izradio izbjeglički dogovor sa Turskom, savjetuje da se sve veći broj pridošlica u Španiju iskoristi kako bi se testirala novoproklamovana izbjeglička politika.
Sljedeća politička svađa u EU je neizbježna jer je Španija zatražila „evropsko rješenje" bez da je tačno navela kako ono treba da izgleda. Francuska, Belgija i Njemačka mogu računati na povećan broj migranata jer iskustvo pokazuje da migranti kojima u Španiji bude odbijen azil često kreću prema sjeveru, bilo gdje i protiv svih Dablinskih pravila.