Japanski biznis sa učenicama

Rano subotnje veče. Akihabara vrvi. To je „Korzo tehnologije“ Tokija, svjetski poznat po bogatoj ponudi najnovijih tehničkih uređaja. Svijetleće reklame i neonska svjetla mame prolaznike. Nedaleko od željezničke stanice, ljudi odlaze i dolaze. Akihabara se proteže na više blokova. Raj za kupovinu tehnike. Ali ne žele svi koji ovdje dolaze da kupe, najnoviji model smartfona ili tableta.

Paralelno sa glavnom ulicom Akihabare je Tsukumo Dori, jedna uska uličica. I tu se mogu pronaći svi mogući elektronski uređaji. Od prije deset godina tu može da se kupi još nešto: mlade djevojke.

Školske uniforme i manga kostimi

Na svakih par metara stoje mlade djevojke koje starijim muškarcima guraju letke u ruke, sa pozivnicom da posjete „kafić“ iza zgrade. Neke od njih su obučene u školske uniforme sa veoma kratkim suknjicama, druge su obučene u kostime poznatih Manga figura iz stripova. Sve izgleda slatko, bezazleno.

Ali te mlade djevojke u „kafiću“ nude nešto što ne stoji u oficijelnoj ponudi: "joši kosei (JK) osampo", što otprilike znači „Šetnja sa učenicama srednje škole“.

Za šetnju dugu pola sata sa jednom od djevojaka u školskoj uniformi muškarci plaćaju 5.000 jena, što je oko 37 eura. Od toga „kafić“ uzima polovinu. U ponudi je još: djevojke grle mušterije ili pored njih legnu. Nije riječ o seksu, na kraju krajeva to nije ni dozvoljeno, kaže vlasnik „kafića“.

Zapravo zabranjen: seks sa djecom

Jumeno Nito to odlučno negira. “Japan nije posebno napredna nacija kada je riječ o shvatanju problema sa dječijom prostitucijom”, kaže Nito. Seks sa djecom je doduše ilegalan u Japanu i za takav prestup je predviđena zatvorska kazna do pet godina ili visoka novčana kazna. Ipak filmovi sa dječijom pornografijom dostupni su u mnogim videotekama, pa i u Akihabari.

Zato se mjesta koja nude takve usluge nazivaju kafić, maserski salon ili fotografski studio. Početkom godine policija je zatvorila jedan lokal u kome su odrasli muškarci mogli da gledaju učenice koje su nosile suknje sa tradicionalnim origami-naborima.

„U Japanu se na joši kosei gleda kao na trend, na neku vrstu zabave“, kritikuje Nito. „Društvo to ovako vidi: Djevojka koja radi u toj branši je loša. Njeni roditelji su zakazali. A osobu koja djevojku kupuje ne treba kriviti.“

Zato jedva da ima pomoći za djevojke koje u nekom trenutku shvate u kakvoj su opasnosti. Nito je i sama kao tinejdžerka pobjegla od kuće i radila u jednom tokijskom „kafiću“. Jedan sveštenik joj je pomogao da napusti taj svijet. Nito danas sa svojom organizacijom „Colabo“ pomaže drugim djevojkama.

Lak plijen za makroe

„Većina djevojaka je lak plijen za muškarce“, kaže Nito. „Neke su mentalno zaostale, druge imaju premalo samopouzdanja, a ima i onih koje su pokušale samoubistvo.“

Trećina ih dolazi iz problematičnih porodica u kojima su zlostavljane. Mnoge su iz siromašnih sredina. Pričaju da taj posao moraju da rade, kako bi imale za ručak u školi.

Nito najviše zabrinjava preostalih 30 procenata, djevojke koje dolaze iz stabilnih porodica. One su tražeći neki normalan posao preko socijalnih mreža na kraju završile u „kafićima“. „Ta djeca vjeruju odraslima i ne poznaju surovu životnu realnost“, naglašava Nito.

Sve više tinejdžerki tako završi u raljama porno industrije, neke već sa četrnast godina. Više hiljada samo u Tokiju, kaže Nito i dodaje da su sa druge strane makroi „veoma pametni“.

U međuvremenu normalno: polugole tinejdžerke na TV

Makoto Vatanabe govori o odgovornosti medija: „Mislim da čitav joši kosei biznis podstiču japanski mediji”, kaže za Dojče vele docent za komunikaciju i medije sa Hokaido univerziteta. “Proteklih godina primjetan je sunovrat kvaliteta mejnstrim programa, koji bi mogao da se označi kao softporno.”

To je vidljivo i u muzici, sa grupama kao što je AKB48: grupa tinejdžerki koje nastupaju u različitim oskudnim kostimima i koje se često sa kratkim suknjicama pojavljuju u reklamama.

„U zapadnom svijetu to se još uvijek smatra nenormalnim“, kaže Vatanabe. „Ovdje je to u međuvremenu postalo mejnstrim. Niko više o tome ne razmišlja.“