Filipini: teška borba protiv dječje prostitucije

Leilane sanja o poslu na nebu - iznad oblaka. Ona želi raditi kao stjuardesa. Možda i zato da bi pobjegla od ludila na zemlji. Još prije dvije godine je za danas 18-godišnju Leilane bilo nezamislivo imati uobičajenu dnevnu rutinu. O budućnosti se nije ni usuđivala sanjati.

Tada Leilane nije išla u školu, već je radila u jednom baru koji joj je ujedno bio dom. Bilo joj je 14 godina kad je u baru u Olongapou, sjeverno od glavnog grada Manile, počela raditi kao "zabavljačica". Pri spominjanju te riječi njezin pogled postaje taman. Turisti iz SAD-a, Australije, Europe, Japana i Koreje - svi oni su htjeli u baru u noći da ih usluže i zabave maloljetne djevojke. Ali Leilane ne želi govoriti o svojoj prošlosti, ona sada želi samo gledati u budućnost. Ta mlada žena potiskuje brojna ponižavanja koja je morala podnijeti u seks-biznisu.

Siromaštvo i nemogućnost dobivanja šansi

Filipini su, pored Tajlanda, Indonezije i Malezije jedno od glavnih žarišta toga biznisa i s najvećim brojem djece na svijetu koja se prostituiraju. U mnogim filipinskim gradovima je seks turizam sveprisutan i spada u najisplativije izvore prihoda u okviru organiziranog kriminala.

Oko 800.000 ljudi je na Filipinima uključeno u prostituciju. Prema procjenama UNICEF-a samo u toj zemlji godišnje oko 100.000 djece postaje dio sex-turizma. Ta djeca dolaze uglavnom iz slamova ili sa sela te završavaju u mreži svodnika, u začaranom krugu siromaštva i nemogućnosti dobivanja bilo kakve druge šanse u životu.

Manjkavo kazneno gonjenje

Leilane je imala sreću. Organizacija za zaštitu dječjih prava PREDA je u suradnji s filipinskim istražnim institucijama prije dvije godine organizirala raciju u baru u kojem je ona bila prisiljena svaki dan raditi za jako male novce. Američki vlasnik toga bara i njegova poslovna partnerica, jedna filipinska "mama-san", odnosno svodnica su u toj akciji uhićeni. U Manili sada čekaju da započne sudski proces protiv njih.

Međutim, na Filipinima je više iznimka da takvi ljudi odgovaraju za svodništvo. "Inače barovi plaćaju mito lokalnoj policiji i ništa se ne bi dogodilo", kaže sveštenik Shay Cullen koji već više od 40 godina upravlja organizacijom PREDA, a koja se nalazi na rubu grada Olongapo. Za njegov ustrajni angažman protiv trgovine djecom i prostitucije je taj irski misionar već više puta bio nominiran za Nobelovu nagradu za mir.

Iako je prostitucija na Filipinima službeno ilegalna, kazneno gonjenje se u provodi izrazito manjkavo. Za odgovarajući "bakšiš" vlasti zatvaraju oči kod brojnih karaoke barova i noćnih klubova, koji pripadaju šefovima podzemlja. Riječ je o simbiozi korupcije i prostitucije zbog koje taj biznis cvjeta.

"Gradovi grijeha"

No, ni vojska SAD-a koja je tu bila stacionirana nekoliko desetljeća, nije posve nevina što se situacija na Filipinima razvila u tom smjeru. Milijuni američkih vojnika su prolazili kroz vojne baze poput Naval Base Subic Bay ili Clark Air Base. Njihovi satelitski gradovi Olongapo i Angeles su vojnicima služili kao "odmorišta". Međutim, ti gradovi su do danas gotovo potpuno ovisni od seks industrije, iako su obje američke vojne baze zatvorene već 1991. godine. Ti gradovi su danas još uvijek poznati kao "gradovi grijeha", jer povlačenjem američkih trupa se ništa nije promijenilo, samo je klijentela danas druga - seks turisti.

Žene koje kao prostitutke ostanu trudne se u društvu stigmatizira, isto kao i njihovu djecu koje opet čeka ista sudbina. Naslijeđeno siromaštvo ih već u mladosti tjera na prostituciju. Čitave generacije su zatočene u seks industriji - kćerke jedne stalno ponavljajuće traume.

Trgovina ljudima u područjima pogođenim katastrofama

Posebno ugrožene su djevojke i žene u područjima pogođenima prirodnim katastrofama, na primjer u onom u kojemu je harao tajfun "Haiyan". "Postoje vjerodostojne informacije o tome da trgovci ljudima pretražuju regije u koje su ljudi evakuirani u potrazi za novim mladim djevojkama. Siročad je otimana. Ili mladim ženama nude poslove u kojima ih komercijalno seksualno izrabljuju", navodi pater Shay.

Te djevojke i žene su posebno ugrožene jer kao žrtve prirodnih katastrofa žive na rubu egzistencije. Bez posla i krova nad glavom oni su ovisni o donacijama. Svaka sumnjiva ponuda za posao se prihvaća iz očaja.

"Pogledaj mene, uspjela sam"

33-godišnja socijalna radnica Marlyn Capio tajno radi za organizaciju PREDA, često u kriznim područjima, kao i u barovima u kojima se nude prostitutke. U potrazi je za djevojkama koje se seksualno iskorištava. I Leilane je tako uspjela izvući iz prostitucije.

Capio je i sama nekoć sama bila dijete prostitutka. Nju je kao mladu djevojku iz ralja prostitucije spasio otac Shay i njegova organizacija PREDA. Zahvaljujući jednoj stipendiji koju je dobila, završila je fakultet te se sada i sama brine za uličnu djecu. Ona je pokrenula na stotine sudskih procesa protiv zlostavljača te drži predavanja o svom radu u cijelom svijetu, narednog travnja je čak pozvana da govori pred američkim Kongresom. Nenadano je postala poznata i u Njemačkoj: njezina životna priča je 1998. bila povod za scenarij jedne epizode "Tatorta", poznate i omiljene kriminalističke serije Prvog televizijskog programa njemačkog javno servisa ARD.

Za Leilane je Marlyn poput neke inspiracije kako se može uspjeti i lošim početkom u životu. "Ja prihvaćam svoju prošlost i želim biti uzor tim mladim djevojkama. Pogledaj me", kaže ona mladoj Leilane, "ja sam uspjela."

Koji savjet bi Leilane sada rado dala drugim mladim djevojkama? "Slušajte roditelje i dobro učite u školi. To je veoma važno." A nakon kratkog oklijevanja dodaje: "Nikad ne pokušavajte raditi u barovima. Takvo jedno iskustvo uništi dostojanstvo svakog čovjeka."