Čemu Izrael može da nauči Evropu?

Scena iz tramvaja u Jerusalimu, od prije nekoliko dana: jedna mlada žena, šapatom, saopštava čovjeku koji sjedi pored nje: „Tamo naprijed je neko ostavio tašnu“. Ubrzo zatim, tramvaj je zaustavljen i u njega je ušao specijalni tim za demontiranje bombi. No, ispostavilo se da je zaista bila u pitanju samo – zaboravljena tašna.

Atmosfera u Jerusalimu je napeta – stalna budnost već je prešla u rutinu. Bilo da se radi o ulazu u samoposlugu, bioskop ili muzej, pripadnici obezbjeđenja zaviruju u svaku torbu, a posebnu pažnju obraćaju na kese i torbe koje stoje bez vlasnika. Osim toga, ne ispuštaju iz vida one koji se sumnjivo ponašaju.

No, i ovde mnogi znaju da je stopostotna zaštita nemoguća. „Kada bi sada neko na mene potegao nož, ne bih mogao da učinim ništa“, kaže jedan prolaznik, i dodaje: „Ja vjerujem našim službama obezbjeđenja, ali tako nešto ne može da se spriječi.“

Nisu čuli zvonjavu sata?

Teroristički napadi u Parizu su vrlo potresli Izraelce. No, izazvali su i debate o tome kako se evropske države odnose prema islamističkom teroru. Izraelski stručnjaci za bezbjednost smatraju da su evropske, prije svega Francuske, tajne službe - zakazale. „Napad na Šarli Ebdo je trebalo da bude novo za buđenje francuskim tajnim službama“, kaže Ronen Bergman, stručnjak za tajne službe i novinar lista Jediot Ahronot: „Iz izraelskih, francuskih i američkih izvora sam prošle godine čuo mračan opis onoga što je francuska tajna služba propustila da učini poslije napada u januaru“. Pri tome je, kaže, bilo jasno da je samo pitanje vremena kada će doći do novih napada.

Na političkom nivou, oštre kritike na račun Evrope stižu prije svega iz desničarskog tabora. Tamo mnogi smatraju da EU nikada nije zaista razumjela problem Bliskog istoka. A premijer Benjamin Netanjahu je aktuelni talas nasilja u Izraelu uporedio sa napadima u Parizu: „Vrijeme je da svijet osudi terorizam u Izraelu na isti način kao i onaj u Francuskoj ili drugde u svijetu.“

Različite terorističke pretnje

No, stručnjaci se slažu u ocjeni da Izrael i Francuska ne mogu tek tako da se izvlače poređenja. Za to se situacije u tim zemljama previše međusobno razlikuju. „Način na koji se ispoljava terorizam u Izraelu je nešto drugo u odnosu na ono što se dešava u Evropi“, kaže Šlomo Brom za Instituta za bezbjednost u Tel Avivu (INSS). „Tamo imamo posla sa terorističkim napadima koji su planirani: izvode ih ćelije koje se identifikuju sa Islamskom državom ili Al Kaidom“. Za razliku od toga, u Izraelu su aktuelni napadi djelo frustriranih pojedinaca. Zato te dvije zemlje ne mogu da se porede bez daljnjeg, kaže Brom.

Izrael kao okupaciona sila na palestinskim područjima ima sasvim druge mogućnosti borbe protiv terora i nasilja, kaže Avi Primor, bivši izaelski ambasador u Njemačkoj. „Situacija nije ista, Evropljani nisu okupatori. Oni koji se bore protiv Izraela, uglavnom su ljudi koji traže okončanje okupacije i nastanak palestinske države – sve to nema veze sa aktuelnom situacijom u Evropi. Ali, borba protiv terora – šta god bio uzrok tog terora – je i tehnička stvar. U neposrednom suzbijanju terora, od Izraela sigurno može nešto da se nauči.“

Bolja saradnja

Iskustva bi mogla da se razmjenjuje prije svega u oblasti bezbjednosne saradnje: „Moglo bi da dođe do razmjene informacija o različitim tehnikama tajnih službi. Na primjer, o tome kako se može izvući više informacija sa društvenih mreža – sve te vrste novih izvora sa kojima danas tajne službe imaju posla“, kaže stručnjak za bezbjednost Brom. Ali, moglo bi da se razgovara i o metodama koje se praktikuju u oblasti granične kontrole ili na aerodromu.

Pri tome ima i spornih metoda, kao na primjer sumnjičenje samo na osnovu izgleda i imena. Za one koji su to doživjeli u Njemačkoj to je nerijetko bilo pravo šikaniranje. Na aerodromu u Tel Avivu tako pregledaju prije svega arapske putnike. Drugi putnici se odmah po slijetanju šalju u posebnu prostoriju za saslušanje - za neke se putovanje tu završava. „Takvo postupanje je sporno“, kaže Brom, „ali ne postoji drugi način. Treba se, doduše, pobrinuti da ta procedura ne bude ponižavajuća za onog koga treba podvrgnuti kontroli.“