Zamršeni teroristički splet na Sinaju

"Provincija Sinaj" - kako sebe nazivaju paravojne snage "Islamske države" (IS) koje kontroliraju dobar dio Sinaja, hvali se i ponosna je što je prije sedam dana srušila ruski avion pun turista, koji su se vraćali u Sankt Peterberg. Egipatski ogranak IS je preko twitter saopštio: "Vojnicima kalifata je uspjelo da obore ruski avion u "Provinciji Sinaj" i to je osveta Rusiji za zračne napade. Ruski bombarderi od kraja septembra napadaju između ostalog i položaje IS-a u Siriji. Egipatski isljednici demantuju da se radi o napadu IS-a, ali zapadne tajne službe to smatraju vjerovatnim. "Sinaj provincija" je jedna od mnogih terorističkih grupa koja djeluje u neprohodnim brdima ovog poluotoka. Prije svega ogranci Al-Kaide svom rivalu koji se vodi kao ogranak Islamske države spočitavaju dominaciju nad sinajskom teritorijom.

"Sinajska provincija" Islamske države je najpoznatija i najjača ekstremistička grupa na sjeveroistoku Egipta. Ona je proizišla iz organizacije Ansar Bait al-Makdis (pomagači Jerusalema), osnovane 2011. godine. U novembru 2014. grupa se zaklela na odanost samozvanom IS-ovom kalifi Abu Bakru Al-Baghdadiju i promijenila svoj naziv u "Sinaj provinciju". IS vlada velikom teritorijom na sjeveru i istoku Sirije i na sjeverozapadu Iraka. Niz grupacija sa orijenta samo se proglasilo takozvanim provincijama kalifata.

Na početku je ova grupa napadala susjedni Izrael. Bivši naziv je ukazivao na težnju za osvajanjem Jerusalema. Vođa IS-a Al-Baghdadi je onda, kako tvrdi Shaul Shay iz Međunarodnog instituta za borbu protiv terorizma sa sjedištem u izraelskom gradu Herzliya, naredio napade na ambasade i građane onih zemalja, koje pripadaju koaliciji zemalja koje se bore protiv Islamske države a koju predvode SAD. Egipatski vojnici i sigurnosne snage su prethodnih godina bile česte mete veoma promišljenih i dobro organizovanih napada. Tako je u januaru 2015. ova grupa napala niz ciljeva na sjeveru Sinaja, bilo granatiranjem bilo samoubilačkim atentatima. Pri tome je smrtno stradalo 30 egipatskih vojnika.

Nepoznat broj boraca

Procjenjuje se da se u okviru terorističke grupe "Sinajska provincija" bori od nekoliko stotina do nekoliko hiljada ljudi. Ova grupa, ako je vjerovati vašingtonskom Tahrir institutu za pitanja Srednjeg istoka, raspolaže najsavremenijim oružjem i pokretnim sistemima za protivazdušnu odbranu.

Slično kao pomenuta organizacija Ansar-Bait al-Makdis i teroristička grupa "Vijeće mudžahedinskih šura" je na početku na meti imala Izrael. Ova salafističko-džihadistička grupa je bila, kako tvrdi izraelska vojska, odgovorna za niz raketnih napada na Izrael. Grupa navodno simpatizira sa "Sinajskom provincijom".

Tu je i grupa Ansar al-Džihad (pomagači Džihada), koja je opet konkurencija IS-u. Ona se, kako tvrde eksperti, identificira sa organizacijom "Al Kaida na poluostrvu Sinaj". Neki smatraju da se radi o dvije grupacije, dok drugi tvrde da je Al Kaida na poluostrvu Sinaj 2011. prešla pod komandu Ramsija Mahmuda al-Mowafija. Al-Mowafi je nekada bio osobni ljekar osnivača Al Kaide Osame bin Ladena. Grupi Ansar al-Džihad se prije svega pripisuju napadi na sinajski gasovod.

Ranija povezanost sa Hamasom

Jaysh al-Islam (Armija Islama) starija je nekoliko godina od svih ostalih. Mumtas Dughmuš, vođa jednog klana iz Gaze, osnovao je ovu grupu 2006. godine. Ranije je pripadao radikalno-islamskoj grupi Hamas, da bi pri tom najveći dio svojih aktivnosti prebacio na Sinaj. Ova grupa je navodno učestvovala u otmici izraelskog vojnika Gilada Šalita u Pojasu Gaze. Nakon godina zatočeništva, Hamas ga je pustio na slobodu.

Organizacija pod nazivom "Džund al-Islam (Vojnici Islama) napala je 11. septembra 2013. objekat egipatske tajne službe u gradu Rafahu na granici sa Pojasom Gaze. Tada je ubijeno šestoro ljudi. Pretpostavlja se da je ova grupa pod uticajem ideologije koju ima Al Kaida.

Pored toga postoji niz manjih grupa. Tako se nakon svrgavanja nekadašnjeg predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka 2011. pojavila organizacija Takfir wal-Hidžra (ekskomunikacija i emigracija). Grupa pod ovim imenom postala je po napadima poznata još 80-tih godina. Ali nova grupacija po ocjeni vašingtonskog Tahrir instituta nema ozbiljnih veza sa starom.

Sve ove grupe profitiraju situacijom na brdovitom i slabo naseljenom području na jugu Sinaja, nad kojom egipatske snage sigurnosti nemaju jaku kontrolu. Radikalni pokreti na sjeveru Sinaja uglavnom sarađuju sa organizacijama u Pojasu Gaze. Krijumčarenje, korupcija i politika vlade u Kaira koja zanemaruje da se brine o položaju Beduina su samo dodatni razlozi zbog čega su se terorističke grupe uspjele ugnijezditi na Sinaju.