„Zločin okružen alternativnim činjenicama“
11. juli 2020
Austrijski Standard u članku pod nazivom „Zločin okružen alternativnim činjenicama" piše o negiranju genocida, koje je snažnije nego ikada ranije.
„Milorad Dodik kaže za Srebrenicu da je ‚fabricirani mit' i ‚najveća obmana 20. stoljeća'. Gradonačelnik Srebrenice Mladen Grujičić isto tako negira genocid i kaže da su mnoge žrtve, za koje se tvrdi da su sahranjene u Potočarima, i dalje žive. Srpska pravoslavna crkva i dalje podržava velikosrpski projekat. Patrijarh Irinej kaže: ‚Srbija je svuda gdje Srbi žive'. Zid šutnje je danas veći nego ikada ranije", piše novinarka Adelheid Wölfl.
Posmrtni ostaci od 1.700 ljudi, koji su zakopani i sakriveni negdje u brdima, još nisu pronađeni, a lokalno stanovništvo živi u paralelnom svijetu, opisuje se u tekstu situacija u današnjoj Srebrenici, 25 godina poslije masakra.
„Svaki dan se voze pored hiljada mezara, koji pokazuju da je bio genocid, a ipak ga negiraju, kaže jedan od Srebreničana koji je preživio genocid i direktor je Memorijalnog centra Potočari - Emir Suljagić. On kaže: ‚Ne znam da li Dodik shvata da se negiranjem genocida otvara put za novi genocid.' U RS je prije dvije godine osnovana Komisija za Srebrenicu sa zadatkom da fabricira alternativne fakte. Prije 15 godina oni su priznali činjenice."
„Dodik je međutim shvatio da dobija glasove ako negira genocid', izjavio je Suljagić za Standard.
„Na plakatima u Srebrenici ukazuje se na komemoraciju za srpske žrtve. I dok se sa Pravoslavne crkve vijori zastava sa srpskom trobojnicom, u Memorijalnom centru piše: ‚U nadi da će oni, koji su do sada šutali, smoći snage da se uključe u borbu za istinu i trajni mir‘", prizori kojima novinarka austrijskog lista podcrtava paralelne svjetove u današnjoj Srebrenici.
Ono što spaja Srebreničanke u Berlinu
Berlinski Tageszeitung (TAZ) donosi opširnu reportažu o dvjema Srebreničankama koje danas žive u njemačkoj prijestonici. Remzija Suljić danas ima 72 godine, a Emina Krdžić je u vrijeme događanja srebreničke tragedije bila beba. Ono što im je danas zajedničko je njihovatragična prošlost, konstatira autorka članka.
„Danas 25-ogodišnja Emina Krdžić živi u Berlinu. Svake godine na današnji dan pokušava sa familijom posjetiti BiH, Kakao bi prisustvovala komemoraciji i posjetila mezar svog oca koji je ubijen tokom rata u BiH. Uprkos tome, čim počne pričati o Bosni na njenom licu se pojavi osmjeh", piše novinarka Jana Lapper.
Dok Remziji Suljić pri pomisli na Srebrenicu, u glavi često odzvanja zvuk tupih udara po daskama u trenutku kada se tijela bacaju u masovne grobnice. Te zvukove ona neće nikada zaboraviti, navodi se u članku.
Traume koje uvijek iznova izranjaju
No, Emina je, piše autorica teksta, tek kada je odrasla počela shvaćati dimenzije stradanja članova njene porodice i kakve to veze sa njom ima. Od nekih ubijenih rođaka danas nema čak ni fotografiju. Njihovi likovi su joj strani i nepoznati.
Remzija Suljić se u razgovoru sa novinarkom TAZ-a prisjeća dana kada su se u Srebrenici, ne mogavši više izdržati u skloništima, odlučili da organiziraju fudbalski turnir u školskom dvorištu. Ljudi su se nadali da sa okolnih brda neće pucati, kaže ona, ali tog dana je od posljedica granatiranja školskog dvorišta, poginulo 75 Srebreničana, većinom djece.
Ona od tada, kako piše dalje, često razmišlja o jednom tada trinaestogodišnjaku i računa koliko bi danas imao godina - bilo bi mu 38.
„Često s pitam hoće li te misli ikada prestati", kaže Remzija. No, s godinama je to prihvatila i navikla se da ponekad pada u depresivno raspoloženje. Ali od izbijanja korone, te faze se ponavljaju svakih nekoliko dana. „Opet je postalo usko", prenosi TAZ.
„Ima i onih koji kažu da se to polako mora zaboraviti. Njima teško pada da nas slušaju. Ali mi koji smo to preživjeli ne možemo zaboraviti", rekla je Remzija Suljić na kraju razgovora za TAZ.
Pripremio: Faruk Šabanović