Negiranje genocida se tiče svih nas!
11. juli 2020
Nesporno je da je u Srebrenici i oko tog grada u Bosni prije 25 godina počinjen genocid. Nekoliko presuda međunarodnih sudova učinilo je to kristalno jasnim. Ipak, mnogi političari i dalje negiraju ovu istinu, produbljujući tako patnje preživjelih i ugrožavajući mir.
Genocid u Srebrenici je odnio živote više od 8.000 ljudskih bića, uglavnom bošnjačkih muškaraca i dječaka, i raselilo 30.000 ljudi. Izveli su ga Vojska Republike Srpske pod komandom u međuvremenu osuđenog ratnog zločinca uz saučesništvo pasivne međunarodne zajednice. Umjesto da taj zločin prepoznaju kao jedno od najokrutnijih poglavlja savremene istorije Evrope i rade na pomirenju, mnogi ugledni političari i javne ličnosti u Bosni i Hercegovini i Srbiji podstiču plamen nacionalizma i namjerno siju sjeme mržnje. To je opasna situacija.
Negiraju genocid i imaju istaknute uloge u javnosti
Negiranje genocida slabi sposobnost svakog društva da na vrijeme primijeti riječi i djela koja mogu dovesti do novih zločina. Negiranjem genocida se takođe dehumanizuju preživjeli i žrtve, ostavljajući ih bez priznanja i pravde. Negiranje genocida sprječava borbu protiv nekažnjivosti za ratne zločine - a na kraju mogućnost pomirenja.
Kao što pokazuje nedavni izvještaj o negiranju genocida u Memorijalnom centru Srebrenica, i dalje postoji politička retorika koja negira genocid, delegitimizuje sudove i veliča ratne zločince. Na primjer, u Republici Srpskoj neki ratni zločinci imaju istaknute uloge u javnosti, u Srbiji se kandiduju za javne funkcije, ili vode aktivan javni život. Pritom promovišu iste gnusne laži koje su prije 25 godina dovele do tolike ljudske patnje.
Bilo bi pogrešno vjerovati da je taj problem ograničen samo na Bosnu i Hercegovinu i Srbiju. Svakako da bi obje države trebalo da učine mnogo više u borbi protiv nekažnjivosti i negiranja genocida. Ali istovremeno bi evropske zemlje, koje djeluju pojedinačno i kao dio međunarodnih organizacija, trebalo da izađu iz svog stanja ravnodušnosti i svom snagom se potrude za pravdu i pomirenje na Balkanu.
Ćutanje međunarodne zajednice
Uprkos tome što je osnovan Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju, međunarodna zajednica je dugo oklijevala da vrši pritisak na zemlje u regionu kako bi počinitelje genocida privele pravdi. Prošle su godine prije nego što su svi optuženi prebačeni u Hag. Protiv mnogih počinitelja tek treba da budu podigunte optužnice.
Danas međunarodna zajednica prećutkuje potrebu da se zaustave i kazne oni koji negiraju genocid. Negiranje genocida se tiče svih nas jer potkopava pravdu koja je tako mukotrpno stečena za žrtve, sadi nesklad i nepovjerenje među ljudima i na taj način povećava šansu za sukobe u društvu i među državama. To bi trebalo shvatiti ozbiljno, posebno sada kada su neonacističke i nacionalističke partije ponovo jačaju skoro svuda u Evropi.
Kriminalizacija negiranja genocida
Prvi korak koji treba preduzeti je donošenje zakona na nacionalnom nivou koji kriminalizuje negiranje genocida. Takvi zakoni bi veoma doprinijeli postavljanju stvari na pravo mjesto i smanjenju šansi da politički lideri i druge javne ličnosti vode sramotne diskurse o genocidima. Takvi zakoni su usvojeni u nekoliko evropskih zemalja.
Sljedeći korak bi bilo uspostavljanje međunarodnog Dana sjećanja na genocid u Srebrenici. To majke Srebrenice odavno zahtjevaju - i to je najmanje što bi međunarodna zajednica mogla da učini. Nažalost, samo je Evropski parlament imao hrabrosti da postupi po tom zahtjevu 2009, kada je pozvao Savjet Evropske unije i Evropsku komisiju da „na odgovarajući način obilježe genocid u Srebrenici i Potočarima" i predložio da se 11. jul proglasi Danom sjećanja. Prošle godine poziv da se uspostavi Dan sjećanja ponovile su Munira Subašić i Kada Hotić, dvije srebreničke majke, koje su prošle godine prvi put došle u Savjet Evrope.
Odati počast žrtvama Međunarodonim Danom sjećanja
Za uspostavljanje međunarodnog dana sjećanja potrebna je samo politička volja. Međunarodne organizacije to ne bi koštalo ništa, ali bi mnogo značilo preživjelima. Pogotovo ove godine, kada će obilježavanje 25 godišnjice biti smanjeno zbog pandemije, uspostavljanje ovog dana pokazalo bi posvećenost pravdi i istini. Istovremeno, žrtavama i preživjelima genocida u Srebrenici time bi se priznalo ljudsko dostojanstvo.
Međutim, neophodni zakoni koji zabranjuju negiranje genocida i uspostavljanje Dana sjećanja nisu dovoljni za trajno suprotstavljanje negiranju genocda - za to je potrebno obrazovanje.
Sve žrtve su naše žrtve
Školski udžbenici svih država članica savjeta Evrope trebalo bi da sadrže objektivni prikaz genocida u Srebrenici, objašnjavajući šta se dogodilo, zašto i sa kojim posljedicama. Udžbenici bi trebalo da obrazuju o prošlosti, raskrinkaju mitove, prenose misli o pravdi i jednakosti za sve. I trebalo bi da vaspitaju da se sve žrtve tretiraju kao naše, bez obzira na njihovo porijeklo ili identitet.
Zaštita istine od onih koji je negiraju i izvršenje pravde za žrtve srebreničkog genocida najbolji je način da spriječimo da se ponove genocidi.