Energetska kriza na Bliskom istoku

Vjerovatno će ovog ljeta ponovo biti vruće u Bagdadu. Irački novinar Kholud Ramezi iz višegodišnjeg iskustva zna da bi temperature mogle porasti i do 55 stepeni. Vrućina, koja je već teško podnošljiva, mogla bi ove godine stanovništvu stvoriti još veće probleme jer je u posljednjih nekoliko sedmica cijena dizela enormno porasla. Dizel je najvažnije gorivo za rad privatnih energetskih mreža, koje su zauzvrat u velikoj mjeri povezane sa klima uređajima. Bez njihove pomoći bi za mnoge Iračane ljetne vrućine bile gotovo nepodnošljive. Ali struja je skupa. Imati je u izobilju je luksuz u zemlji kao što je Irak.

Snabdjevanje električnom energijom zahvaljujući dizelu

Ramezi strahuje da će cijene struje biti veoma visoke. U Iraku se cijena struje mjeri u amperima. Jedinica zapravo pokazuje jačinu struje. Mogućnost napajanja kućnih aparata ovisi o nivou ampera. Ramezi kaže da se odlučio za nivo od 10 ampera. "U martu prošle godine sam za amper platio oko 10 američkih dolara. U martu ove godine bio je 16 američkih dolara. Ne bih se iznenadio da cijene po jedinici porastu na 25 dolara."

U Iraku se struja do kuća dovodi na dva načina. Veliki dio dolazi iz nacionalne elektroenergetske mreže koja je stalno preopterećena. Stanovništvo se na taj način obično snabdijeva između dva i pet sati dnevno. "U najtoplijem dijelu ljeta je snabdijevanje kraće za nekoliko sati", žali se Ramezi. Istovremeno, postoje lokalne mreže, koje se uglavnom napajaju privatnim generatorima i koje nadoknađuju nestanke struje u redovnoj mreži i napajaju pojedine kvartove. „I sam više koristim ovu privatnu mrežu nego nacionalnu", kaže novinar.

-Pročitajte i ovo: Rusija ili Ukrajina: Na čijoj su strani bliskoistočne zemlje?

Ali to sebi ne može svako priuštiti. „Porodice sa niskim primanjima mogu se odlučiti za šest ili možda samo tri ampera." Prema Rameziju, možete pokrenuti frižider i rasvjetu sa šest ampera, ali ne i klimu. S druge strane, tri ampera su dovoljna za rad ventilatora. "Biće to veoma vruća godina za ljude koji sebi ne mogu priuštiti struju. Ali šta da rade? Ako cijene porastu, neće imati izbora."

Pregrijani generatori

Irak je samo jedna od nekoliko zemalja na Bliskom istoku koje pate od povećanih cijena električne energije koje nastavljaju rasti zbog rata u Ukrajini. I u Libanu će to vjerovatno i dalje stvarati probleme ljudima. „Zemlja se već bori sa ekonomskom krizom koja se gotovo može opisati kao ekonomski kolaps", kaže Anna Fleischer, šefica ureda Fondacije Heinrich Böll u Libanu. "Problem je hiperinflacija. Libanska valuta je izgubila preko 90 posto svoje vrijednosti. Mnogi ljudi su izgubili posao i prihode."

To itekako utiče i na snabdijevanje električnom energiom. "Ponekad dobijamo struju iz nacionalne mreže samo jedan ili dva sata dnevno", kaže Fleischer za DW. To je dovelo do povećanja broja onih koji se snabdijevaju strujom preko dizel generatora. Neki od generatora radili su i do 22 ili 23 sata dnevno. "Ali ne možete ostaviti takav generator da radi cijeli dan, inače će se pregrijati", kaže predstavnica njemačke fondacije. To je rezultiralo mnogim nestancima struje. "Ako i cijena dizela poraste, može se zamisliti da u nekom trenutku mnogi ljudi sebi više neće moći priuštiti rad generatora."

-Pročitajte i ovo: Olaf Šolc i osjećaj bespomoćnosti

Anna Fleischer očekuje da će energetska kriza u Libanu prvenstveno pogoditi starije i nemoćne ljude. “To su, na primjer, oni koji se liječe u bolnicama, žive u ustanovama za njegu ili kojima je iz zdravstvenih razloga jednostavno neophodno da se sklone i zaštite od vrućine.”

Duplo povećanje cijena

„Pozadine energetskih kriza u Libanu i Iraku, koje su tinjale i prije rata u Ukrajini, bile su različite,” kaže politikolog Anas Abdoun, analitičar energetske konsultantske firme Stratas Advisors. "Liban uvozi sve svoje potrebe za gorivom. Irak, s druge strane, proizvodi dizel, ali nedovoljno da zadovolji potrebe svog naroda." Prema riječima Anasa Abdouna, to je uglavnom zbog činjenice da lokalne rafinerije ne rade punim kapacitetom zbog manjkavog održavanja. Iako su cijene subvencionirane, one nisu odvojene od cijena na svjetskom tržištu. "To znači da cijena na pumpi raste uprkos vladinim subvencijama", rekao je Abdoun za DW.

Ekonomista Mike Azar, osnivač bloga "Finance 4 Lebanon", na Twitteru ukazuje na dimenzije krize za Liban. Na kraju prošle godine je tona dizela u Libanu koštala 600 dolara (547 eura). Sada košta 1300 dolara (1185 eura). „Većina cijena onoga što se uvozi trenutno raste, a ne samo cijena dizela”, ukazuje Azar. Osim toga, ako se uzme u obzir njegova zavisnost od uvoza, Liban se suočava sa ogromnim rizikom s obzirom na rastuće cijene roba. "Rizik je dobro poznat. Vlada nije učinila ništa da zemlju za to pripremi.”

Strah od zaoštravanja situacije

Može li se kriza izraziti u obliku protesta? „Naravno, to se ne može pouzdano predvidjeti”, kaže Anna Fleischer iz Heinrich Böll fondacije. "Ali može se pretpostaviti da će doći do kulminacije u velikim dijelovima regiona, posebno ovdje u Libanu." Politička i društvena klima tamo je vrlo napeta zbog političke i ekonomske krize koja traje već neko vrijeme.

-Pročitajte i ovo: Koje bi sankcije mogle zaustaviti Putina?

Analitičar Anas Abdoun očekuje da će ponovo biti protesta u Iraku: „Ljudi u Basri su, na primjer, više puta demonstrirali protiv savezne i pokrajinske vlade tokom vrelih ljetnih mjeseci, kada je temperatura porasla na 60 stepeni, a vlaga dostizala 80 posto. Do sada je u Basri i drugim dijelovima Iraka to dovodilo do ubistava i ranjavanja na demonstracijama. Tako da se ne može isključiti da bi pogoršanje energetske krize moglo uzrokovati i nove socijalne poteškoće i proteste nezadovoljnih Iračana.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu