Olaf Šolc i osjećaj bespomoćnosti

Tu i tamo se kod poslanika koji su u srijedu (6.4.) kancelaru Olafu Šolcu postavljali pitanja u vezi s ratom u Ukrajini mogli prepoznati bespomoćnost i zbunjenost. To nije prouzrokovano time šta je Šolc rekao. S najvećim brojem odgovora većina poslanika može biti saglasna. Prije je riječ o Šolcovom stilu iznošenja argumenata. Sve što Šolc kaže logično je, povezano je jedno s drugim, nigdje nema mjesta sumnji, strahovima, opasnostima i greškama. Pritom bi svim posmatračima moralo biti jasno da u valjda najtežoj krizi od kraja Drugog svjetskog rata svi nužno prave greške, pa i sa najboljim namjerama.

- pročitajte još: Merkel i Štajmajer reaguju na optužbe u vezi s Rusijom

Šolc kaže da su ga duboko potresli masakri civila u Ukrajini, da je Rusija počinila ratne zločine, te da Njemačka, „za razliku od prethodne vlade“, isporučuje Ukrajini oružje. To nije u potpunosti fer, jer je crveno-zeleno-žuta koalicija koju Šolc predvodi, dugo odbijala te isporuke i tek pod utiskom početka rata promijenila stav.

NATO, a time i Njemačka, neće dozvoliti da ih uvuku u rat, tvrdi kancelar. Dodaje da će Njemačka i dalje velikodušno prihvatati ukrajinske izbjeglice. „Oni su ovdje dobrodošli“, rekao je Šoc pogleda uprtog u salu s poslanicima. Potom je nastavio, obećavajući da će se Njemačka što prije učiniti nezavisnom od ruske nafte i uglja, pa i od gasa, pri čemu će ovo posljednje duže trajati. Sve je to poznato, već više puta rečeno. Ali, čovjek nikako da se otarasi tjeskobnog osjećanja da to nije dovoljno.

Kritika ne dotiče Šolca

Naprosto nije fer prebaciti Šolcu nedostatak emocionalnosti. Šolc uvijek ostaje miran, naizgled emocionalno neangažovan, pa je to i sada. To su njegove osobine i njih stvarno smije da zadrži. Mnogo se više sve to tiče njegovog načina odbacivanja i najmanje kritike, makar ona bila dobronamjerna. Svakako postoje izvještaji prema kojima bi Njemačka mogla Ukrajini dostaviti više oružja, a te isporuke bi prije svega mogle biti brže. Šolc je rekao: Sve to je ovako dogovoreno s našim evropskim partnerima.

Postoje i izvještaji da se raspodjela izbjeglica na njemačke pokrajine zaustavlja na birokratskim preprekama i da je često haotična. Šolc o tome kaže da svi čine onoliko koliko mogu te da je spremnost građana u Njemačkoj da pomognu izuzetna.

- pročitajte još: Njemačka i zločini u Buči: zaprepaštenost, gnjev i zahtjevi za novim sankcijama

Bez sumnje u sopstvenu poziciju, bez potrage za argumentima. Čak ni kod izuzetno aktuelnog pitanja, u kojem trenutku ovog rata bi se Njemačka dobrovoljno morala oprostiti od ruskog gasa, ako već ruski predsjednik, koji je očito spreman na sva moguća zlodjela, to sam ne učini. Mi gradimo obnovljive izvore energije, kaže Šolc o tome i dodaje da je to od početka bio plan. Kancelar sigurno zna da je druga vrsta dramatičnosti sadržana u tom pitanju: šta će se desiti ako preko noći presuši dotok gasa? Šta to znači za druge zemlje, za Njemačku? Šolc je izabrao da slijedi svoj sopstveni ritual i da u osnovi ne odgovori na to pitanje.

Pristupačnost nije znak slabosti

Dobro je i ispravno da Njemačka u ovim teškim danima očito ima kancelara koji ima dobre živce. To mu je posao. Ali tu i tamo bi bila primjerenija poneka naznaka da ni Šolc nema odgovore na baš sva pitanja. Jer tako osjećaju i misle mnogi ljudi i u Njemačkoj i u mnogim drugim zemljama svijeta.

A odgovora nema ni na veoma veliko pitanje koje prožima sve – a Šolc ga nije ni načeo: ako je tačno da je Putinova agresija usmjerena prema Zapadu, Evropi, demokratijama, onda je tačno i to da Ukrajinci upravo tu borbu dobrim dijelom vode sami u ime svih nas. S neizrecivim žrtvama.

Na to trenutno sigurno nema stvarnog odgovora. Ali dozvoliti takvu misao – to bi bio makar početak. To bi zbližilo Nijemce i njihovog kancelara. Inače će ostati bespomoćni i zbunjeni pogledi koji su se mogli vidjeti kod mnogih poslanika.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu