Zaustaviti glorificiranje fašista!
16. maj 2018
Nacistički pozdravi, tetovirane svastike i fašistički simboli nacističkih saveznika ustaša. K tomu pozdrav "Za dom spremni", hrvatski ekvivalent njemačkom pozdravu "Sieg Heil" - sve to se moglo vidjeti prošle subote kada se u Bleiburgu okupilo 10 000 ljudi koji su se prisjećali nacističkih saveznika ustaša. Riječ je o maju 1945. godine kada je ustaška vojska iz bivše Jugoslavije bježala u Korušku, u britansku zonu odgovornosti. Ipak saveznici su ih tada izručili jugoslovenskim partizanima nakon čega ih je oko 45 000 ubijeno od strane Titovih partizana.
Dok sudionici govore o "manifestaciji sjećanja", kritičari je nazivaju "najvećim fašističkim okupljanjem u Europi". Manifestaciju organizira Hrvatska biskupska konferencija, uz toleranciju austrijske biskupije Gurk. Visokorangirani članovi hrvatske vlade su prisutni. Zvanično je riječ o crkvenoj manifestaciji.
Austrijski kancelar Sebastian Kurz reagira isto kao kada mu se postave kritička pitanja o njegovoj koaliciji sa ekstremnodesničarskim FPÖ. On pokušava zaobići temu ili daje odgovore koji ništa ne govore. Bigoterija se pokazuje u nedavnom snažnom energičnom pritisku protiv političkih okupljanja turskih nacionalista i desničarskih ekstremista u Austriji. No kada 10 000 navodnih katolika učestvuje na velikom fašističkom partiju onda se ne može ne uraditi ništa.
Vijeće Europe alarmirano
Vijeće Europe je nakon nedavnih ustaških orgijanja u Bleiburgu izrazilo uznemirenost normalizacijom neofašizma u Hrvatskoj. Ovaj trend ojačava "uzdizanje" fašističkog ustaškog režima, navodi se u objavljenom izvještaju Komisije protiv rasizma Vijeća Europe (ECRI) o stanju u Hrvatskoj. Podnositelji izvještaja zahtijevaju od vlade u Zagrebu da se energičnije angažira protiv tirada mržnje kao i rasistički motiviranih napada na manjine.
Da li će vladajuća HDZ taj izvještaj primiti k srcu je upitno. Prečesto ona sama upada u oči širenjem mržnje protiv manjina u Hrvatskoj, posebice Srba i Roma. Dakle onih grupa koje su još pod Hitlerom uspostavljenom Nezavisnom Državom Hrvatskom sistematski uništavane.
Jevrejska zajednica u Hrvatskoj godinama bojkotira državno obilježavanje Dana oslobođenja koncentracionog logora Jasenovac jer ne žele da učestvuju sa političarima koji se odnose pozitivno prema ubistvima Jevreja u ustaškom režimu.
Možete li zamisliti da Angela Merkel otputuje u Argentinu i tamo pred njemačkom manjinom kaže da je dobro da su Nijemci nakon Drugog svjetskog rata našli utočište u toj zemlji? Masovne ubice kao Adolf Eichmann i Josef Mengele? Vjerojatno ne.
Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović je to tako uradila. Ona je prilikom posjete Argentini veličala one Hrvate koji su nakon Drugog svjetskog rata uspjeli pobjeći od Titovih partizana u Argentinu. Da je pri tome riječ o komandantima koncentracionih logora, masovnih ubica i nacističkih kolaboracionista nije spomenula.
Hrvatska nije usamljeni slučaj
Književnik Danilo Kiš je napisao da je nacionalizam "paranoja", iluzija istodobnog gubitka individualnosti i osjećaja za realnost. Ova paranoa se bazira na ideji da je vlastita nacija nešto čisto i nevino i da svaki, koji sebi dozvoli kritiku, predstavlja neprijatelja sa niskim motivima. Zbog toga su u udžbenicima istorije hrvatski desničari ustaše morali biti dobri jer bi priznanje da su ubili stotine hiljada nevinih ljudi isprljalo sliku vlastite nacije. Zbog toga se učesnici u Bleiburgu osjećaju kao žrtve iako su oni ti koji glorificiraju fašistički režim.
To je razvoj situacije koji se odvija i u drugim zemljama istočne Europe: Slika istorije koja je fokusirana na vlastitu ulogu žrtve pod sovjetskom okupacijom ili komunističkom vladavinom. Istodobno se vlastita suradnja sa nacionalsocijalistima umanjuje, negira ili u najgorem slučaju glorificira.
U Rigi se svake godine 16. marta hiljade ljudi okupljaju na "Maršu legionara" kako bi se prisjetili pripadnika SS jedinica. Viktor Orban cijeni nacističkog kolaboracionistu Miklosa Horthya kao "izvanrednog državnika" iako je suodgovoran za deportaciju 600 000 Jevreja u njemačke koncentracione logore. U Srbiji se pregovara o tome da bi također suradnik nacista Milan Nedić pravno trebao biti rehabilitiran.
Ako EU treba dalje srastati zajedno onda ona ne treba samo jaku europsku javnost, već i zajedničku kulturu sjećanja. I ona mora biti antifašistička. Ako se međutim ne može složiti ni oko toga da su nacisti bili zlo i suočava se sa tim da nacistički suradnici bivaju otvoreno glorificirani od strane pojedinih šefova država i vlada onda će Europa propasti.
Krsto Lazarević je rođen u BiH, kao dijete je sa svojom porodicom pobjegao u Njemačku. Danas živi u Berlinu, radi kao novinar i publicista i piše za različite medije na njemačkoj jeziku.