Zakašnjela borba protiv Islamske države
28. novembar 2015Hapšenja u Antaliji, racije u Istanbulu, anriterorističke akcije u Urfi, Bigoelu i Gaziantepu. Trenutno ne prođe skoro ni jedan dan a da turske vlasti ne izvijeste o dodatnim uspjesima u borbi protiv terorističke milicije Islamska država. Više od 3000 osoba iz inozemstva, koje su osumnjičene da su teroristi, je onemogućeno da uđe u zemlju ili je protjerano, navodi Ministarstvo vanjskih poslova. Samo u ovoj godini je uhapšeno više od 1000 osumnjičenih da su članovi IS, zaplijenjeno je više hiljada kilograma hemikalija za pravljenje bombe kao i desetine ručnih granata i vatrenog oružja.
Tranzitna zemlja za teror
To da njegova zemlje želi pružiti pomoć u tome da se teror IS pobijedi turski predsjednik Redžep Taib Erdogan je potvrdio tek nedavno na sastanku Samita G-20 u Antaliji. „Došli smo do tačke u kojoj riječi u borbi protiv terorizma više nisu dovoljne“, rekao je Erdogan. To je važno očitovanje, prije svega nakon napada u Parizu, ali dolazi prilično kasno, kažu promatrači.
„IS je iskoristio vrijeme i u Turskoj već izgradio sistem koji funkcionira“, kaže bivši turski diplomata i analitičar Sinan Uelgen iz istanbulske thinktank organizacije EDAM. „I doduše ne samo na jugoistoku, već i u velikim gradovima na zapadu zemlje Ankari i Istanbulu“. IS je u stanju provesti svoje pristalice u Tursku i iz Turske, upozoravaju eksperti. Trenutno se broj inozemnih boraca u Siriji procjenjuje na oko 20 000, od toga je, također prema procjenama, do 1000 turskih građana.
Slijepa prema Islamskoj državi?
Kritičari neprestano prebacuju predsjedniku Erdoganu da je aktivnosti terorističke milicije predugo prihvatao sliježući ramenima, ako ne čak i poticao. „Sasvim na vrhu agende turske vlade uvijek je bila promjena režima u Siriji“, kaže Sinan Uelgen. „Zbog toga je ona na IS, koji je nastupio kao Asadov protivnik, dugo gledala kao na jednu vrstu korisnog neprijatelja“.
Tursko-sirijska granica duga je oko 900 kilometara. I partneri iz NATO-a stalno zahtijevaju od Ankare striktniju kontrolu kako bi spriječili da borci i oružje stižu u Siriju. „Nemamo sigurne dokaze da je Turska direktno podržavala IS, ali slaba granična politika je sigurno pomogla jačanju islamista“, kaže Aaron Stein, koji u Turskoj i u Centru za sigurnosnu politiku u Ženevi proučava rat u Siriji i IS.
K tomu dolazi i Erdgoanovo fundamentalno nepovjerenje prema kurdskim borcima. Konflikt između turske vojske i zabranjene kurdske organizacije PKK odvija se u Turskoj desetljećima. A onda se dogodilo da većina zapadnih saveznika podržavaju Kurde u regionu kao jedinu ozbiljnu vojnu protutežu Islamskoj državi, dok je turski predsjednik svojim zračnim snagama naložio desetine napada na položaje PKK-a na sjeveru Iraka. „Turske vlasti naginju k tome da radije djeluju protiv članova PKK nego protiv članova Islamske države“, kaže Aaron Stein. Prema njegovom mišljenju vlada u Ankari je podcijenila opasnost koja postoji od džihadista.
Strah od dodatnih napada
Turska je odavno od tranzitne zemlje postala meta terorista. Više od 100 ljudi je umrlo kada je bombaš samoubica aktivirio eksploziv 10. oktobra na mirovnim demonstracijama prokurdske opozicione stranke HDP. Vlada je za napad optužila Islamsku državu. Nju je optužila i za napade u Diyrbakiru i Suruču koji su se dogodili tokom ljeta.
Od tada turska vojska učestvuje u zračnim napadima, koje predvode SAD, na položaje Islamske države u Siriji, a ministar vanjskih poslova Feridun Sinirliglou želi dodatno pojačati vojni angažman u regionu na granici – u bliskom dogovoru sa Amerikancima. „Nećemo više trpiti da IS stoji na našim granicama“, rekao je Sinirioglu prije nekoliko dana. Pri tome je kalkulacija sljedeća: Ukoliko džihadisti budu u potpunosti protjerani iz regiona, raspast će se i njihova prekogranična mreža. „Turska vlada mijenja način razmišljanja“, konstatira ekspert za sigurnost Sinan Uelgen.
„Sada postoje jasna nastojanja da se djeluje protiv članova Islamske države u zemlji i da se granica bolje kontrolira“. Ali ovaj analitičar je ipak skeptičan: „Bilo bi naivno vjerovati da bi Turska sada bez daljenjeg mogla prekinuti sve aktivnosti Islamske države.“ On kaže da pri tome i suradnja između turskih i europskih tajnih službi ubuduće mora biti poboljšana. Koliko pri tome još ostaje da se uradi pokazuju iskustva iz Pariza: Dva puta je turska tajna služba MIT upozorila Francusku na jednog od atentatora iz Pariza, posljednji put u junu 2015. godine.