Vrhunski sport sam sebe sahranjuje

U ruskom sportu su od 2012. do 2015. zataškane ukupno 643 pozitivne doping-probe. To je dio otkrića Svjetske antidoping-agencije WADA koje je objavio njen glavni istražitelj Ričard Meklaren. Osim toga, u izvještaju se navodi da su u periodu između kraja 2011. i avgusta 2015. rusko Ministarstvo sporta i tajna služba FSB „upravljali dopingom, kontrolisali ga i nadzirali“. Sada Rusiji prijeti isključenje sa Olimpijskih i Paraolimpijskih igara u Riju. Evo kako to komentarišu njemački dnevni listovi.

Tagesšpigel (Berlin): „I u slobodnim društvima ima dopinga, i to dosta. Ali je najčešće privatno organizovan. I tako ga je teže dokazati nego kada su u sve umiješane državne institucije pa i tajna služba. Doping Zapada slijedi logiku individualnog bogaćenja. Doping u autoritarnim sistemima slijedi logiku naređenja i izvršenja. Ako neko iz komandnog lanca progovori, kao što je to učinio dugogodišnji rukovodilac moskovske laboratorije za kontrolu dopinga, to može da sruši čitav sistem.“

Vestfeliše nahrihten (Minster): „Ovaj put je u pitanju sve ili ništa. Svjetski sportski savez je prinuđen da ustoliči primjer koji prevazilazi značaj primjera. Sankcije, kako god ispale, moraju i u glavama vlasti da dovedu do promjene sportske kulture.“

Švebiše cajtung (Ravensburg): „Važno je i pitanje posljedica. Odgovornost za događaje prije i poslije pojave sudbonosne rupe u zidu laboratorije u Sočiju kao i za zamjenu uzoraka urina, ne snose pojedinačno dopingovani sportisti i njihov sportski savez. Ovdje je u pogonu bila mašinerija kojom je upravljala tajna služba, a to je jak institucionalni zahvat u integritet sporta. Ako on želi da ponovo stekne kredibilnost, i ako Međunarodni olimpijski komitet bude ozbiljno shvatio politiku nulte tolerancije za koju se rado zalaže, onda nema alternative za isključenje Rusije sa Ljetnjih olimpijskih igara u Rio de Žaneiru. I to bi bio samo prvi korak. Sljedeći bi bile – nezavisne kontrolne instance. Svuda. U svim zemljama. Samo tako se može spriječiti da nadzorni organi postanu počinioci.“

Nirnberger nahrihten (Nirnberg): „Međunarodni olimpijski komitet je pred odlukom koja ima sportsko-istorijski značaj. Antidoping-alijansa koju je izazvala Rusija osramotila je olimpijce, između ostalog i zato što je jasno izrazila skepsu prema starim gospodarima prstenova. Sada je potrebna snažna reakcija. Liberalni prigovor – sam po sebi opravdan – prema kome bi kolektivna kazna mogla da pogodi i nevine pojedince, nema veliku težinu u poređenju sa razmjerama prevare. Ruski sport je dao dovoljno argumenata za paušalnu presudu. Isključenje sa Olimpijade bi bio pravi signal – ako bi uslijedili i drugi, upućeni Keniji, Jamajci, Kini, i zapravo: čitavom svijetu.“

Flensburger tageblat (Flensburg): „Slučaj Rusije odaje mnogo o potresnim prilikama u vrhunskom sportu. Sve više novca, slave i značaja, doveli su i do sve više dopinga. Ali, napredni uzgoj ljudskih mašina za trčanje, bacanje i plivanje odavno više ne izaziva divljenje, već nepovjerenje – sve više gledalaca će okrenuti leđa takvom sportu. Vrhunski sport je na putu da sam sebe sahrani. Glavni krivci za to su beskrupulozni funkcioneri i državnici kojima su moć i profit važniji od morala. Nema izlaza iz te situacije.“

Hanoverše algemajne cajtung (Hanover): „Tri nedjelje pred početak Olimpijskih igara, MOK mora da odluči hoće li jedna država biti isključena sa takmičenja. Naravno da nije fer to što bi i ruski sportisti koji se nisu dopingovali morali da ostanu kod kuće. Ali, ako jedna zemlja sistematski manipuliše i vara, na kraju ostaje samo mogućnost kolektivne kazne. Isključenje Rusije bi bio hrabar znak – i pokušaj da se povrati kredibilnost sporta.“